Ako smo u kritiziranju ranijih koncerata Ekipe bili oštriji nego što se očekivalo, to je bilo zato što smo znali da ta postava ima ovakve koncerte u sebi.
“Nekaj se zarolalo,” prokomentirao je sinoć Darko Rundek trenutna događanja u svijetu prije nego što se sa svojom Ekipom upustio u sviranje pjesme “New World” s njihovog još uvijek aktualnog albuma “Brisani prostor”. I doista, uz sve ratove i napetosti koje vladaju kako u svijetu, tako i u ovoj našoj regiji, teško je ne pomisliti kako se upravo taj “novi svijet” o kojemu pjeva bori da bude rođen, dok onaj stari umire. A baš to su, uči nas talijanski marksistički filozof Antonio Gramsci, vremena čudovišta.
U vremenima čudovišta, glazba i općenito umjetnost mogu nam donijeti ne samo utjehu, već i smjernice za otpor, osjećaj smisla kad ga posvuda oko nas nedostaje i podsjetnik da nismo sami u kaosu u kojem se svuda oko nas vrijednosti urušavaju. Sve to donio nam je sinoćnji koncert u kojem se jedan od naših najvećih kantautora sa svojim bendom vratio na pozornicu Kina Studentskog centra i u dva i pol sata pokazao sve najbolje što nam može pružiti.
“Nekaj se zarolalo,” rekao je, no nije sve to što se rola nužno i loše. Jer zarolala se i svirka Ekipe, još tamo od onog fascinantnog niza intimnih nastupa koje su svirali čak šest koncerata i uhvatili onaj neki mojo koji smo od njih jedva čekali. Potvrdili su taj mojo i na nastupu u Ljetu u MSU sad već prije dvije godine, a onda je nastupila stanka po pitanju zagrebačkih koncerata. No, ako se netko bojao da su u međuvremenu taj mojo izgubili, nije bilo razloga za brigu. Ako išta, bend je dodatno procvao i u SC-u smo ih gledali u jednom od njihovih najboljih izdanja, gotovo jednako impresivne kao Cargo orkestar u danima ponosa i slave.
Sjedeći koncert pokazao se punim pogotkom, jer svirka Ekipe danas iziskuje punu koncentraciju kako bi otkrila sve svoje čari. Aranžmani su im bolji nego ikad, kao i stupanj usviranosti. Puhači Igor Pavlica i Ana Kovačić uvijek su uz samog Rundeka bili glavni junaci ovog sastava i divno je gledati kako postaju još bolji u svakom nastupu, a sinoć se u mojim očima i Milan “Mikro Mance” Manojlović pokazao jednim od junaka na vibrafonu i udaraljkama fascinantno puneći zvučnu sliku.
Krenuli su sa “Znakom”, deep cutom s “Plavog aviona” koji itekako zaslužuje da se na nj skrene pozornost tako istaknutom pozicijom na setlisti, da bi odmah “Rukama” održali lekciju iz dinamike u kojoj se svojim glasovima priključila i publika. Ranim vrhuncem pokazala se “Grane smo na vjetru” svojim grooveom i atmosferom Pariza kojim prolaze svjetla automobila, kako je nadahnuće iza ovog bisera s “Apokalipsa” u obraćanju publici opisao i sam Rundek.
Ovdje je i osvjetljenje odradilo mnogo te je uz igru glazbenika na pozornici – koju je osmislila Darkova dugogodišnja suputnica i suradnica Sanda Hržić, čiji će doprinos biti i spomenut uz zahvalu kasnije u govoru koji će prethoditi izvedbi Haustorove “TV Man” – dalo nam je do znanja da gledamo osmišljen show, a ne tek jedan od koncerata u kojemu će legenda s pozornice samo projuriti kroz najbolje trenutke svoje bogate pjesmarice.
“Novčić za sreću” je još jedna od pjesama sa zadnjeg albuma koja je dobila novu aktualnost izvođenjem uz posvetu pobuni studenata u Srbiji, a čak je i veganska himna “Revolucija počinje na tanjuru” sad dobila doekle razrađeniji aranžman. A kad smo kod novopronađene aktualnosti, nju su pronašle i pjesme Haustora s njihovog finalnog studijskog albuma “Tajni grad” koji je netom dobio svoje vinilno reizdanje, a upravo je odličnu naslovnu pjesmu s njega Ekipa izvela uz pomoć gostujućeg gitarista “prijestolonasljednika Čačka” Marka Marića, koji je pokazao da zvuk Ekipe može dodatno bujati priključivanjem majstora na šest žica.
Njegov doprinos posebno je oplemenio i atmosferičnu “Clouds”, pjesmu s “Mostova” koja govori o cijeloj jednoj civilizaciji i njezinim uspomenama pohranjenima u nekim podatkovnim oblacima, a osobno sam ostao zapanjen kako je bend i u pjesmama koje su mu itekako poznate još uvijek sposoban slušatelju otkriti nove slojeve ljepote.
“Kuba” koja karipski otok spaja sa zagrebačkim kvartovima ponovno je dala priliku Najgorem da zasja na u njoj opjevanom instrumentu, a svojevrsni protestni blok koji čine “Ima ih”, “Sejmeni” i “Ay Carmela” podsjetio nas je na to da je Rundek uvijek bio na pravoj strani barikada i da smo danas svi zajedno s njim pred jednom takvom i da moramo svi glasno uzviknuti no pasaran!
“Crni dusi” je oduvijek na repertoaru Ekipe, a sad je obogaćena za vrlo efektnu koreografiju u kojoj Darko i Ana (u ovom slučaju na bas gitari) izvode neki ples u kojem se istovremeno približavaju i uzmiču jedno pred drugim, što istovremeno odaje i napetost i komičnost te, kao i broje izmjene glazbala između članova benda, dodaje dinamiku cjelokupnom nastupu.
Kao i obično, publika se najviše veselila izvedbama najvećih hitova Haustora, pa tako nisu izostale ni “Uzalud pitaš” i “Bi mogo da mogu” prije nego je regularni dio koncerta završen s još jednim vrhuncem Rundekovog prvog samostalnog albuma, sjajnom “Señor”. Bend je zatim izašao na bis šuljajući se poput nekih stvorova noći do svojih instrumenata i stao proizvoditi zvučnu kulisu koja će se pretvoriti u fantastični “Kurdistan”.
Još i prije toga glasovi iz gledališta su zahtjevali “Šejna” i “Šal od svile” i naravno da nisu ostali zakinuti. Potonja je još jednom bila nenadmašno iskustvo u kojem je Pavlica u svojoj solo točki iz trube izvlačio vriskove i jecaje dok su u pjesmi padale kapi s oboda, a u publici, u kojoj je prije ove izvedbe nastala gotovo navijačka atmosfera, pokoja je kap i skliznula niz obraz.
Možda sam već nešto slično napisao u svom izvješću s jednog od njihovih koncerata iz KSET-a, ali vrijedi ponoviti. Ako smo u kritiziranju ranijih koncerata Ekipe bili oštriji nego što se očekivalo, to je bilo zato što smo znali da ta postava ima ovakve koncerte u sebi. Koncerte koji će te protresti i oplemeniti i podsjetiti zašto u nas nema autora čije si pjesme volio više od onih Rundekovih. Chapeau, Darko. Bravo, Ekipa.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
