Darko Rundek će s Ekipom nastupiti na ovogodišnjem posljednjem izdanju Pozitivnog koncerta, pa smo iskoristili tu priliku za razgovor o tome, ali i drugim temama kao što su ekologija, glazba, fašizam i ludi smjerovi u kojima se kreće naš svijet.
U posljednje vrijeme dosta ste ekološki angažirani, prvo po pitanju ograničavanja plastične ambalaže za piće na koncertima, a zatim i na prosvjedu za očuvanje potoka na Črnomercu. Danas je ekologija ponovno u središtu pozornosti javnosti zahvaljujući govoru mlade Grete Thunberg pred Ujedinjenim narodima koji je prilično podijelio mišljenja. Može li njezin aktivizam promijeniti način na koji gledamo na svoj odnos prema okolišu, odnosno je li nakon ignoriranja brojnih prije nje, sada napokon vrijeme da poslušamo mlađu generaciju čiju smo budućnost na ovoj planeti svojom neodgovornošću doveli u pitanje?
Darko Rundek: Ni u Zagrebu, ni na Braču, niti u Parizu više ne čujem cvrkut ptica pred zoru. Po poljima rijetko zuje pčele, ose ne upadaju u čašu sa slatkim pićem, morsko dno je pusto, mali ribari love sve manje ribe, dok ribarski brodovi sve dublje oru dno. To sve vidi svaki iole osjetljivi čovjek. Knjiga “Šesto istrebljenje vrsta” koja se i kod nas dobro prodaje, pitko je štivo na tu temu koje svakom preporučam. Mi smo dio života na ovoj planeti i ugrožavajući njegovu raznovrsnost i ravnotežu ugrožavamo i opstanak vlastite vrste. Ako u osam mjeseci pojedemo, spalimo i na razne načine iskoristimo sve druge žive vrste i materijalne resurse u mjeri u kojoj se oni mogu obnoviti, a ostala četiri mjeseca trošimo na dug i tako godinu za godinom, jasno je da je bankrot blizu. U ne tako davnim vremenima odrasli bi u svakoj obitelji ili klanu razmišljali o potezima u perspektivi više budućih generacija, a danas, iako je jasno da na ovaj način već ova generacija gleda propasti svog ekonomskog i socijalnog modela u oči, puno se premalo poduzima. I sad, kako je sve naglavačke, djeca moraju prozivati odrasle da budu odrasli.
Kad smo već kod slušanja mlađe generacije, možemo ovo pitanje i preseliti na svijet glazbe. Nedavno je objavljen spot za vašu glazbenu suradnju s bendom Porto Morto. Je li Vam osim njih još koji mlađi bend na sceni zapeo za uho?
Darko Rundek: Repetitor.
I sama Ekipa, Vaš aktualni prateći sastav, znatno je pomlađen u odnosu na Vaše prijašnje bendove. Postoji li kakav plan da napokon objavite i neku ploču novog autorskog materijala s ovim društvom?
Darko Rundek: Da. Naravno. Otkad sviramo zajedno snimili smo i objavili tri singla: “Tamni jorgovan”, “Barbara” i “Pješčane oluje”. Ali album neće biti zbroj singlova, nego zaseban uradak, na kojem tih snimki neće biti. Naša je suradnja počela obljetničkom turnejom Apocalypso Now i ti su singlovi nastali u tom zamahu i estetici. Album će proizaći iz estetike Ekipe kao benda i u njemu svi kreativno sudjeluju. Ana Kovačić na saksofonima i sintesajzeru, Igor Pavlica na trubi i glasu, Silvio Bočić na bubnjevima, gitari i basu, Miro Manojlović na udaraljkama i vibrafonu i Roko Crnić kao basist, gitarist, autor i pjevač. I ja se pojavljujem kao autor i pjevač i sviram uglavnom električnu gitaru. Također produciram, editiram i miksam. Većina materijala je već snimljena. Album će potpisati “EKIPA”.
Vaše jedino objavljeno zajedničko dugosvirajuće izdanje zasad je album “Mura, Mura” s Andrejom Kurelec Košavić. Je li to bio “one time thing” ili postoji potencijal za daljnje razvijanje te priče?
Darko Rundek: Postoji potencijal za razvijanje te priče. Pod tom pričom ne mislim samo na suradnju s Andrejom, nego i na pristup sviranju i muzici, tako da se i predstojeći album Ekipe zapravo nadovezuje na “Muru Muru”, s tim da su umjesto tradicionala tu pjesme koje smo sami iznjedrili.
Prije pola godine nastupili ste i s Jazz orkestrom HRT-a u Muzeju suvremene umjetnosti. Nadali smo se da to neće ostati na samo jednom nastupu, ali nije se ponovilo. Hoćemo li ikad ponovno dobiti priliku doživjeti vaše pjesme u tim aranžmanima?
Darko Rundek: Svirali smo još poslije u Zadru i u Makarskoj, a nadam se da će biti još koncerata, jer bismo uskoro trebali i studijski snimiti taj program i objaviti ga kao album, što će, pretpostavljam, za sobom povući i koncertnu promociju.
Bliži se kolaps i potrebno je gledati unaprijed i tražiti izraz koji ide ususret novom vremenu.
Srđan Sacher, Vaš bivši suborac iz Haustora, nakon dugo godina se vratio na scenu. Jeste li čuli njegov album?
Darko Rundek: Čuo sam ga djelomično. Ima vrlo lijepih pjesama.
Reizdanje Vašeg legendarnog albuma “Apokalipso” postiglo je velik uspjeh pratećom turnejom. Je li možda izgledno da se ova priča ponovi, primjerice sličnim scenarijem oko Vašeg drugog kultnog albuma “Ruke”?
Darko Rundek: Nisam se toga sjetio! Mislim da su izgledi mali. Bliži se kolaps i potrebno je gledati unaprijed i tražiti izraz koji ide ususret novom vremenu.
Svoje antifašističke stavove odavno ste izrazili u prepjevu himne “Ay, Carmela”. Smatrate li da je u današnjem društvu doista na snazi svojevrsna revitalizacija fašizma ili su takvi zaključci prenagljeni i pretjerani?
Darko Rundek: Fašizam, kao izraz nasilne uskogrudnosti je stalno manje ili više prisutan. Ako želimo živjeti u svijetu u kojem vladaju solidarnost i humanost, moramo jasno povući crtu i sa fašizmom u nama i oko nas se svakodnevno obračunavati.
Kamo uopće u današnjem svijetu usmjeriti pogled kako bismo pronašli kakav tračak optimizma koji nam može pomoći u otporu prema defetizmu i sumornim vizijama budućnosti koje nas okružuju?
Darko Rundek: Prvo u sebe. Pogled koji se duboko spušta u sebe pomaže ili barem postavlja pitanja koja drukčije usmjeruju naš pogled prema van. Sumorne vizije budućnosti su moguća inspiracija za preispitivanje mehaničkog funkcioniranja i svjesno djelovanje koje je radost i sloboda.
Povod za ovaj razgovor je zapravo Vaš nastup na Pozitivnom koncertu na kojem ćete posljednji put pjevati “protiv AIDS-a i ostalih pizdarija” kako ste se izrazili na vašem zadnjem nastupu na tom eventu. Ima li kakvih iznenađenja vezanih za dolazeći koncert koja ste nam voljni otkriti unaprijed?
Darko Rundek: Mi smo sad u radu na novom albumu i kako to prirodno biva, pokrenuti proces daje ideje i smjerove koje ne možemo unaprijed znati. Nastup na “Pozitivcu” će s jedne strane biti prilika da sa publikom podijelimo veselje susreta sa Rundekovim pjesmama koje zajedno volimo i znače nam, a s druge pokazati kamo moja suradnja sa Ekipom dalje vodi. Jako nam je drago što imamo tu priliku i čast da nastupimo na posljednjem Pozitivnom festivalu. Nadam se da kraj tog festivala označava i kraj dugogodišnjeg straha od side!