Postoji dobar razlog zašto američki autori u ovom trenutki prodaju svoje publishing kataloge pjesama.
Činjenica je da će porezni planovi Joea Bidena – ako prođu kroz američko zakonodavno tijelo – znatno povećati porez na kapitalnu dobit za skladatelje čije pjesme privlače prodajnu cijenu veću od milijun dolara.
Tu je i činjenica da streaming nastavlja rasti u diskografsoj industriji, što dovodi do ružičastih projekcija poput onih Goldman Sachsa… a, uz to, potiče frenetično tržište glazbenih prava. I, naravno, postoji činjenica da višestruki udjeli u akviziciji nikada nisu bili veći, jer jaki financijski igrači poput Hipgnosis Songs Fund, Concord i Primary Wave vode bitku s glavnim akterima, a to su Universal Music Group, Sony Music Group i Warner Music Group, objašnjava Music Business Worldwide.
I dalje se spekulira koliko su ovi čimbenici utjecali na odluku Boba Dylana da proda svoj katalog pjesama (uključujući oba udjela, publisherski i autorski) UMG-u, za cijenu za koju izvori MBW-a tvrde da iznosi između 300 i 400 milijuna dolara, ali sigurno je da su ih svi pravni predstavnici bivšeg gospodina Zimmermana dobro razmotrili.
Sad je jedan od Dylanovih suvremenika iz 60-ih – David Crosby iz Crosby, Stills & Nash – otkrio da je i on u procesu prodaje svog kataloga pjesama najvišem ponuđaču. Međutim, Crosbyjeva motivacija za to prilično je razočaravajuća, ujedno i oštar podsjetnik da glazbeni posao u 2020. godini ne znači obogaćivanje na razini mašte za svakog etabliranog umjetnika.
Pozivajući se na vijest o Dylanovoj prodaji katalog za devet znamenki, pjevač i autor pjesama Crosby objavio je 7. prosinca na Twitteru: “I ja prodajem svoje … Ne mogu raditi … Streaming mi je ukrao novce od izdavaštva.”
Dodao je: “Imam obitelj i hipoteku i moram se brinuti o njima, tako da je to moja jedina opcija … Siguran sam da i ostali osjećaju isto.”
Crosby je dodatno pojasnio svoje komentare, tweetujući u vezi s odlukom da proda svoj katalog: „Da možemo biti plaćati za objavu albuma i svirati uživo, ne bismo to radili. Nitko od nas.”
Njegova rečenica: “Siguran sam da i ostali osjećaju isto” vjerojatno je referenca na njegove kolege iz CS&N-a, Stephena Stillsa i Grahama Nasha.
Crosbyjeva tvrdnja da mu je “streaming ukrao novac od izdavaštva” ne zahtijeva takvu pretpostavku, jer je riječ o umjetniku koji je dugogodišnji kritičar streamnig servisa poput Spotifyja. U kolovozu 2018. Crosby je sarkastično tweetao: „Neka vaša pjesma bude puštena milijun puta i dobijete manje od 5 dolara. Čini se pošteno.”
Kako navodi Music Business Worldwide, najveća prosječna stopa licencne naknade za jedan stream u ovom trenutku iznosi 0,019 američkih dolara iz Napstera / Rhapsodyja, prema Crosbyju. Najniže prosječne stope po streamu došle su s YouTubea (0,00069 dolara), Pandore (0,00133 dolara), Amazona (0,00402 dolara) i Spotify-a (0,00437 dolara).
Kad je jedan obožavatelj tweetao “Nadam se da ste dobili istu ponudu koju je dobio i Bob!”, pozivajući se na otkup Dylanovih prava od Universal, Crosby je odgovorio: “Nema šanse”.
A kad je drugi tweetao: „Zar ne vrijediš milijune? Je li ovo poput Metallica koji se žalila na Napster? “, Crosby je jednostavno odgovorio: „Ne vrijedim. “