Ponovno okupljeni Kojoti ne posustaju. Koncertima iznimno plodno ljetu okrunit će u subotu nastupom u Rijeci na Harteri, nakon čega grupa planira nadoknaditi i ‘rupu’ u diskografskom prostoru još od vremena objavljivanja albuma ‘Sex, Disco, Kung fu’. O tim planovima, današnjoj situaciji i publici, kao i onoj kakva je bila u devedesetima porazgovarao sam s gitaristom Davorom Vidukom, koji je usput i najavio novi veliki samostalni koncert koji će biti najvjerojatnije sniman uživo – prvi u povijesti Kojota.
Da šteta je što u devedesetima niste snimili niti jedan koncert. Mislim, niste jedini, to samo govori o opskurnim uvjetima domaćeg glazbenog biznisa u to vrijeme.
Davor Viduka: A kao oduvijek smo bili bolji live nego studijski bend (smijeh). Ali ipak mi smo u četiri godine tada objavili tri albuma što je suludo. Užasno sam ponosan na tadašnju kreativnost i produktivnost Kojota.
A da, to je tada bio ritam.
Davor Viduka: Kako kome. To je za današnje pojmove suludo. To danas nema šanse da se tako brzo radi. Jednostavno se tako radilo, a valjda i kad si mlad sve ti je dobro. Danas svaku stvar promozgam sto puta u glavi i riff preokrenem četiristo puta dok ga finalno ne oblikujem. A kad si mlad, A, C, D – super, može! Tekst samo da paše ritmički i bok! (smijeh). Jedino mi je bilo bitno da uživo zvučimo dobro i uživo smo u biti uvijek zvučali bolje nego na albumu. Makar, ima tu dobrih pjesama to tek sada vidim kada pišem set liste. Sat vremena; sve ili hitovi ili super stvari, ali za ovo što sad radimo, mislim da će se ljudi dosta iznenaditi kad čuju nove Kojote. Nadam se ugodno,u biti 99 posto sam ziher (smijeh).
Da, uvijek je ta dilema; nastaviti gdje si stao ili biti zreliji.
Davor Viduka: Glupo je nastaviti gdje si stao. Ne mogu ja sad imati 24 godine i razmišljati na taj način. Čak i svirački mi je prejednostavno. Ono, dođu ti neki rifovi koji ti se čine lagani, prenormalni. Možda je to krivo razmišljanje, možda upravo takvo treba i biti i baš se vratiti, ali ja nisam taj tip. Ja sam uvijek za to da bend napreduje i da ide dalje. Da svaki album bude full drugačiji, do sada je bilo tako. Jednostavno, da novi materijal zvuči tako kako bendovi zvuče 2017. ili 2018., ovisno kad će izaći.
Da, isto si razmišljao i s Greaseballsima. Stari materijal nije ni produkcijski, ni svirački bio pravo stanje stvari.
Davor Viduka: Pa da, da smo to objavili i da je ostala ona stara produkcija, zvučali bi kao Đavoli za siromašne (smijeh). Mislim, od nas su tada baš htjeli napraviti pop bend, iako mi nismo imali veze s tim. No po pitanju Kojota, bit će tu klasičnih rock and roll pjesama u našem stilu, ali bit će i onih koje će iznenaditi ljude.
Kojoti nikad nisu previše pažnje pridavali baladama. Hoće li se to promijeniti?
Davor Viduka: Nekako nisam baš taj tip. Imamo jedan jedini sentiš na „Halucinaciji“.
Pa zato i pitam.
Davor Viduka: Mislim da taj sentiš nikad nismo ni odsvirali uživo. Jednostavno nisam taj tip. Oduvijek na albumima koje sam preslušavao bih preskakao spore ili tužne stvari. Neki ljudi baš vole takve stvari, ja sam počeo s punkom pa je to valjda zato tako. Dakle, možda bude koja sporija pjesma, ali prije psihodelija, nego sentiš.
Kako je s društveno-političkim rakursom? Vjerujem da inspiracije ima, ako se samo malo pogleda u medije.
Davor Viduka: Da, te vrste inspiracije ima. Imamo za sada jednu novu stvar, ali nije direktna. Može se iščitati između redova u tekstu o čemo se radi. Ta stvar će biti sigurno među prva tri singla. Nisam odolio jer situacija je stvarno… Da mi je netko rekao da može biti gore od devedesetih u devedesetima, rekao bih mu da je idiot. Ali stvarno…
Pale su sve maske i skočilo se s daske u bazen bez vode…
Davor Viduka: E recimo na tu foru. Taj Alenov tekst mi je i dan danas odličan. Dovoljno govori, a nije direktan. „Lud od slobode“ jako puno toga kaže, ali ne na prvu loptu. Slična je i ova nova pjesma.
Uhvatio sam vas ovo ljeto na koncertu u Šibeniku. I tamo ste otvorili s „I Wanna Be Your Dog“. Znači li to da je ta stvar The Stoogesa postala vaš službeni opener?
Davor Viduka: Ma ne. Prvotna ideja je bila da iznenadimo publiku na Brijačnici. Jer kad se već vraćamo nakon 17 godina htjeli smo ih dodatno iznenaditi (uz tada goste: Dan Divjak na klavijaturama i Igor Djeke iz Discipline Kičme na Harpu) pa smo otvorili koncert s njom. Nekako nam se uvukla na set listu na nekim koncertima, a na dosta je nismo odsvirali i mislim da je nećemo više svirtati. Imamo dovoljno svojih stvari. Mislim ne postoji stvar s boljim riffom, a uz to je i neka vrsta posvete jer smo svi u bendu odrasli uz the Stooges.
Zanima me još kakav je omjer publike na koncertima, mlađi naspram stariji?
Davor Viduka: Na Brijačnici je bili možda 60 naprama 40 u korist starijih, a sad je obratno , ako ne i više u korist mlađih. Npr. imali smo solo koncert u riječkom Pogonu kulture i to je bio prosjek godina možđa najviše 29-30 godina. I previše sam rekao. Mlađa ekipa je znala tekstove pjesama za koje bih rekao da ih nikad ne bi znali, tipa „Jedva stojim“ sa zadnjeg albuma koja nikad nije bila ni singl. To je taj Youtube napravio. Tako i mene ‘ulovi’ neki bend i onda ga dva dana proučavam kao lud. Valjda se tako mlađa publika ulovili za nas. Tako da su reakcije neočekivano dobre. Očekuješ tako nešto na „Hodala je pola metra iznad zemlje“, „Razuzdan i lud“, „Halucinacija“… ali za ove neke koje su nam super svirački i drage to nismo očekivali. Recimo devedesetih su ljudi bili puno suzdržaniji na koncertima. Jesu li bili kritičniji ili sramežljiviji, ne znam. I ja sam bio takav. Bilo je svakakvih situacija. Znao si odsvirati stvar vrhunski i onda te dočeka mlaki klap-klap. Sad taj response baš čuješ. Ako ćemo raditi live album, sigurno nećemo morati miksati publiku, jer znam da će se ona dobro čuti. Vidim po svim ovim koncertima. Ljudi su se oslobodili. Kao da današnja generacija ima tu kulturu feedbecka bendu koju mi nismo imali onda. Nadam se da to nije zbog naših godina. U smislu, vidi ovu gerijatriju! (smijeh) Ali svirajući stalno sa Kawasaki 3P-om znam da to nije razlog.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
