Davorin Bogović još jednom je na startnoj crti. Još jednom zida (za njega) novu glazbenu priču. I toliko vjeruje u to da je u subotu koncert pred dvjesto ljudi u Tvornici kulture pjevao kao da mu je prvi i posljednji.
A gruvalo je i njih na pozornici, posebica Davorina koji je ponešen svime svako malo u pauzama apelirao na to da se neobuzdani adrenalin prelije s pozornice u publiku. Jest da je to drukanje publike od strane frontmena već stara i izraubana forma, ali i Bogović je frontmen starog kova kojem je i dalje nepojmljivo da publika na koncertima stoji. No na kraju krajeva zašto bi i mijenjao taj stav, kad je toliko iskren u njemu za razliku od većine glazbenika njegove generacije koji na svojim koncertima robotski izgovaraju „’Ajmo ruke“.
Bilo je to eksplozivno, svježe, prljavo i žestoko. Te večeri Davorin i Bogoviću su prašili rock and roll. Pjesme Prljavog kazališta u njegovoj izvedbi u tom elementu bile su himne i njihova konotacija imala je smisla. Nema šanse da na bilo kojem koncertu Prljavog kazališta osjetite istovremeno i taj žar i ironiju spram one kad Bogović pjeva o Zagrebu kojeg je i onda prije 30 i kusur godina kritizirao, a istovremeno volio. To se jednostavno osjetilo, i bez toga kad je otpjevavši pjesmu na kraju rekao: „Naša metropola je takva kakva jest, ali jebiga, nemamo drugu.“
Davorin Bogović je najkraće kazano možda jedini preostali roker iz svoje generacije u ovom gradu. Koliko god Jasenko Houra bio promućuran svih ovih desetljeća, teško mi se oteti dojmu da je jednom davno iz benda šutno frontmena i na njegovo mjesto instalirao odvjetnika. Funkcioniralo je to u smislu biznisa, ali glazba nije samo biznis. Dođe vrijeme i za podvlačenje crte i trenutka kad se traži ona ‘dodana vrijednost’ koja treba ostati za kasnije. S druge strane Bogović nikad nije imao osjećaj za biznis, ali držim da je 35 godina od trenutka kad je stao pred mikrofon on u stanju isporučiti tu ‘dodanu vrijednost’. Dokazao je to i u subotu. To što se nije znalo hoće li ga od silne uživljenosti strefiti infarkt na pozornici, bio je samo ‘začin’ cijele izvedbe. Njegova noga je i dalje na gasu. On je naš Mr. Rock and Roll. Glazbeno se mijenja, a opet ostaje isti.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
