Hrvatski punk već neko vrijeme proživljava pravu renesansu – teško se sjetiti kada smo imali toliko dobrih, raznovrsnih i, bez obzira na godine, međusobno vrlo povezanih i bliskih bendova. Osječki veterani Debeli precjednik tako su objavili split album s Mašinkom, šestorkom iz metropole čije su članove na svojim koncertima nekoć davno mogli vidjeti u prvim redovima.
Iako se „Godina majmuna“ smjestila pri vrhu opusa Debeljaka, mora se priznati da su učenici ovoga puta ipak nadmašili učitelje. Prethodnom, zaista sjajnom pločom „Svugdje je doma, ali lijepo je najljepše“ dečki iz Mašinka dokazali su da nisu samo skupina zajebanata koja pjeva o cugi i štanca refrene kao stvorene za pijani „singalong“, nego izniman bend sposoban da utjecaje kalifornijske punk škole i regionalnih veličina poput Atheist Rapa, KUD Idijota ili Goblina pretoči u nešto potpuno svoje i originalno. Njihovu polovicu otvara „Srkijev san“, melodična bomba na tragu NOFX-a s nevjerojatno zaraznim refrenom i gitarskom dionicom koje ćete već poslije prvog slušanja teško izbaciti iz glave. Istim tragom kreće se i „Rijetka sprava“, dok je „041“ himnična posveta Zagrebu i besanim noćima provedenim po klupama i Ksetu, kao i njegovim neprežaljenim underground herojima poput Tune iz Mikrofonije. „Nijedna moja bivša“ punku pridodaje i ska elemente, no u njoj su zazvučali malo previše nalik svim drugim, naizgled bezbrojnim predstavnicima tog na ovim prostorima izuzetno popularnog hibrida.
„Zajedno unatrag“ stihovima o duhovnoj sirotinji i životu bez ideja i razmišljanja otkriva nešto ozbiljnije, angažiranije lice grupe, kao i „Monumentalna“, po mnogočemu ključni trenutak „Majmuna godine“. U njezinih, za punkere „epskih“ šest minuta i 24 sekunde ugurali su glazbenih ideja za barem dvije-tri skladbe, uz tekst čije se beznađe („S indeksima brišemo si dupe“, „S kime pjevati sve te strofe lijepe naše kad ništa nije naše“) na kraju pretvara u „vrisak protiv apatije“ i „pjesmu pobune“.
Precjednike, pak, još uvijek najviše koči potreba da dio materijala otpjevaju na engleskom. Premda se ne ubrajam među one koji odbacivanje materinjeg jezika u glazbi smatraju smrtnim grijehom, „domaćice“ u slučaju Debeljaka redovito udaraju puno snažnije i ostaju duže u sjećanju nego, primjerice, „Surrender Now“ ili „Back to the Embryo“, pogotovo jer ih i Kocin vokal i svirka benda dovode preblizu Rancidu ili Bad Religionu. „Subotom Kićo, nedjeljom Slabinac“, čiji urnebesni naslov prikriva tužnu priču o samoći i rezignaciji, i još jedan tribute Tuni („Zbogom svi“) zato s lakoćom objašnjavaju i opravdavaju kultni status Debelog precjednika diljem bivše nam države.
Ocjena:
Debeli precjednik: 6/10
Mašinko: 9/10
(Moonlee/Dirty Old Label, 2016.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
