Karijera Srđana Sachera osamdesetih je imala svoje lice i naličje, barem ako gledamo njezinu širu prepoznatljivost i komercijalni odjek. O njegovom radu na prva dva albuma Haustora tako se zna manje-više sve, kao i o ranim danima Vještica, dok je o njegovim drugim 80’s sastavima Dee Dee Mellow i (posebno) Brojani čak i na internetu jako teško pronaći bilo kakve suvislije informacije.
Taj veo tajne lako je i logično objasniti skromnim diskografskim tragom koji su ostavili iza sebe; Brojani, koje pamtim isključivo po sjajnoj pjesmi „Pucat ću u Reagana“ koja se nekoć davno mogla čuti na Stojedinici, nikada nisu ni dogurali do službenog izdanja, dok je Dee Dee Mellow iza sebe ostavio tek koncertni album snimljen u Novom Sadu i izvorno objavljen 1988. godine na kaseti tada agilne FV Založbe iz Ljubljane.
Ta kaseta ove je godine dobila vinilno reizdanje zahvaljujući Šarenom Dućanu i Blind Dog Recordsu, no tom se itekako hvalevrijednom projektu nešto ipak mora prigovoriti. Strane nekadašnjeg izdanja tako su zamijenile mjesta pa priču umjesto Mellow Side otvara Dee Dee Side ili, kako je pogrešno odštampano na naljepnici ploče, De De Side. Uz to, povratak ovako važnog, ali iz današnje perspektive prilično opskurnog albuma trebalo je obogatiti i kakvim popratnim tekstom članova grupe, njihovih suvremenika ili barem nekim kritičarskim osvrtom. No bolje išta nego ništa, najvažnije je da supergrupu koju su sačinjavali i idejni pokretač Jurij Novoselić-Kuzma (Film, Disciplima Kičme, Psihomodo Pop) te Srđan Gulić-Gul (Haustor, Disciplina Kičme, Gul y Marlones do Brando) konačno možemo nabaviti i slušati na formatu kakav je zaslužila.
„Live!“ je odličan makar nedvojbeno čudan materijal sastavljen od obrada jazz standarda Theloniousa Monka, Sonnyja Rollinsa ili Johna Lurieja i njegovih Lounge Lizardsa, nečega što će ubrzo biti prozvano world musicom, ali i autorskih pjesama koje predstavljaju jasan putokaz, ako ne i prequel Sacherovih skorašnjih radova s Vješticama. Još jedan važan sastojak njihove uvrnute glazbene smjese bila je zajebancija iskazana kroz, primjerice, životinjske zvukove kojima ova trojka povremeno nadomještava ili nadopunjava pjevanje, ali i kroz stihove u stilu ‘vamo žemlju, Dalaj Lama/šutni kifl’ ili ‘ja dok hodam ulicom/gegam se kao gnom’.
Jazz dio priče do te ih mjere približava Luriejevoj grupi da bismo ih gotovo mogli proglasiti zagrebačkim Lounge Lizardsima, i to ne samo zbog „Do the Wrong Thing“ i obrade Earle Hagenovog „Harlem Nocturnea“ koje su odsvirane vrlo slično verzijama s eponimnog prvijenca tog kultnog njujorškog benda. Lizardsi su, naime, jedni od rodonačelnika tzv. fake jazza, pravca u kojem glazbenici slijede osnovne postulate jazza, ali nisu dovoljno kompetentni ili su jednostavno nezainteresirani za improvizacije i solo dionice koje od početka karakteriziraju taj žanr.
Dee Dee Mellow svakako ulaze u ovu drugu skupinu – sviračko umijeće nije upitno, no umjesto tipičnih jazz rješenja nerijetko su se okretali polifoniji, čudnim ritmovima i zvukovima koje povremeno možemo nazvati i avangardnima. „Pjesma Bika koji sjedi“ i „Adios Pueblo de Ayacucho“, ali i autorske „Gnoom“, „Uhu“ i „Tibetanski omastir“, nagovještavaju prvu, znatno superiorniju fazu Vještica u kojoj su inspiraciju pronalazili u tradicionalnoj glazbi dalekih, mističnih svjetova. Kasniji, ovdašnjim etnom nadahnuti albumi te supergrupe mogu se prepoznati tek u „Ozo spi“ i novom, skoro punkerski ubrzanom čitanju „Caprija“ s Haustorovog EP-ja „Zima/Majmuni i mjesec/Capri“. Uzmemo li to u obzir, pomalo iznenađuje činjenica da najviše originalnih skladbi ovdje potpisuje Novoselić koji je u okvirima hrvatske i ex-Yu scene prvenstveno ipak poznat kao instrumentalist; osim spomenutih, svakako treba izdvojiti i „Kruha i jogurta“ koja zvuči poput opičenije varijante Discipline Kičme iz vremena Zelenog Zuba.
Trideset i pet godina poslije, „Live!“ i dalje plijeni neodoljivom sviračkom i skladateljskom ležernošću te nevjerojatnim guštanjem u zajedničkom muziciranju trojice istinski fantastičnih glazbenika. Zbog toga i danas stoje pri vrhu liste bendova čiji bih reunion želio vidjeti; ova ploča najbolji je dokaz da je Dee Dee Mellow zavrijedio puno više nego biti samo fusnota zagrebačke i hrvatske rock povijesti.
(Šareni Dućan/Blind Dog Records, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
