Kao uvod u prvomajski vikend, Denis je Katanec odsvirao intimni koncert u predvečerje četvrtka u dvorištu cafe bara Jutro u Teslinoj.
Pred publikom koju su većinom činili prijatelji i kolege s pokojim roditeljima s djecom, Katanec je nastupio sam, tek u povremenoj vokalnoj pratnji kolegice iz Felona, Tene Rak (Vlasta Popić, Seine), ogoljujući zvuk do kosti i usmjerivši pozornost publike na stihove kojima po bolnoj iskrenosti teško možemo naći konkurenciju. Neko vrijeme njegovu glazbu hrvatski je rock žurnalizam volio uspoređivati s Conorom Oberstom, no u ovakvom aranžmanu Katanec je zvučao mnogo mračnije i potresnije, emotivno više na razini Arab Strapa nego Bright Eyes.
Upozorivši roditelje da djeci začepe uši, Denis je izveo prvi od vrhunaca nastupa, i općenito jednu od najboljih domaćih pjesama u posljednje vrijeme, mračni kabaret “Florian”, u kojemu je nedostatak aranžmanske moći studijske verzije nadoknadio čistom silinom izvedbe i na koncertu koji je više-manje bio sat i pol konstantnog potresa osjećaja, po prvi put svom silinom zario bodež u srce. Sličan je efekt na potpuno drugom sentimentu izgradio na pjesmi “Zeka”, gdje je od teksta praktički dječje pjesmice svojom izvedbom stvorio dirljivu baladu koja bi lako mogla iscijediti suzu iz oka, a da ni sam ne znaš zašto. A jebiga, možda sam ja samo stari cmoljavac uhvaćen u trenutku slabosti, tko će ga znati.
U svom predavanju “Secret Life of a Love Song”, Nick Cave je objasnio kako svaka ljubavna pjesma mora sadržavati neku neobjašnjivu tugu, neki duende, jer ljubav nikada nije istinski sretna i prvo mora prihvatiti potencijal za bol. “The love song must resonate with the susurration of sorrow, the tintinnabulation of grief,” piše Cave. A Denis Katanec izgleda to razumije mnogo bolje nego bilo tko drugi na našoj sceni. Treba imati hrabrosti ogoliti tako osjećaje u petnaest pjesama na terasi gdje te dio publike sluša jednim uhom, ispijajući kavu. No, sve u svemu valja pohvaliti cijeli koncept beslatnog popodnevnog koncerta u dvorištu sa škrabicom u koju se skuplja pokoji dinar izvođaču za pivo.
Koncert je nakon sat i pol, i sam pomalo iznenađen količinom odsviranog materijala, završio “Jedrima” i ostavio publici još dovoljno vremena da večer nastave na kojem drugom koncertu, ako nisu ostali ošamućeni stajati s pivom u ruci, poput mene, starog cmoljavca uhvaćenog u trenutku slabosti.