Unatoč pomalo eksperimentalnom otvaranju meandrirajućim istraživanjem u skladbi ‘Marina C. R.’ i kojekakvim, nadahnutim, zalaženjima u razne izvandžezerske glazbene pravce, od klasike do punka – da, zbilja – ‘For Believers Only’, drugi CD riječkog saksofonista Denisa Razumovića Razza (1964) kompaktna je cjelina jedinstvenoga zvuka, varijabilnih, no ne i disparatnih ugođaja te vrlo tečnog, općeg tzv. groovea, energičnog i čilog, oplahnutog s ponešto sjete i zdvojnosti. Ljudski.
Preko, dakle, uvodnog, instrumentalnim jecajima i grčevima prošaranog bluesy-ambijentalnog, meditativnog vrludanja što dočarava – naravno, kako kome – pomalo košmarnu usporenu zbunjenost, žamorom otvoren i zatvoren (prizivanje riječkog okupljališta Kontija?) „Hotel Continental Handrail“ donosi posve jasno usmjeren funky-soul s dodirima fusiona. „Mr. Pumpman“ započinje akustičnom slide-gitarom kao brži country-blues na koji su potom skladno dodane puhačke linije karakteristične za soul. „Country Bird“ bešavno sljubljuje funky-soul s countryjem i scatom, a opći mu ton određuje zvuk sopran saksofona koji elegično vodi vijugavu solo priču.
Bluesy „HKD Stompin“, posvećen Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku, položen je na bebop, baš kao što će nešto poslije biti i naslovna „For Believers Only“ te, usuprot nazivu, vrlo živa „Dosadno je i prazno sve“, tri komada najbliže tradicionalnom poimanju jazza. Između njih leže tugaljiva, po naslovu „Baby Give Me a Chance“ pogađate, bluesy balada te, naslov opet nudi ključ, „L’etude noire“, koji bešavno pari principe klasične glazbe s cool jazzom.
I za kraj, „Termitology“, osam minuta jazz-punka, no više sjetno, bosanovsko-baladno-svingerski atmosferičnog, negoli agresivno buntovnog. Posrijedi je Razzova posveta riječkom punk pokretu nastala pod dojmom izazvanim proslavom tridesete godišnjice punka u Rijeci i manifestacije Ri-Rock, odnosno potpuri-prerada tri skladbe glasovitih Termita – „Kišni razdraganci“, „Mama, s razlogom se brineš“ i „Vjeran pas“ – a u čijoj izvedbi i ovdje sudjeluju dvojica njihovih originalnih članova, Josip Krošnjak Pepi na sintisajzeru – to je zvuk! – i pjevač Predrag Kraljić Kralj.
Odakle god grabili, u što god zalazili u ove šezdesetičetiri minute snimane ovda-onda od 2008. do 2013., Razumović, autor svih skladbi osim posljednje, i njegova ekipa ponajprije razmišljaju džezistički i perolakom, gotovo podrazumijevajućom lakoćom rabe ovaj ili onaj idiom da bi proizveli jazz glazbu. Cjelinom, dakako, dominiraju puhačke vodilje samog Razza koji svira alt, tenor i sopran saksofone te flautu, a snažno ga boje električne gitare Zorana Majstorovića, melodiozni, fluidni, zaigrani klavirski doprinosi Zvjezdana Ružića i Razzovo povremeno scat pjevanje. Vazda pouzdanu i maštovitu ritam sekciju, već prema prilici čine kontrabasisti Vedran Ružić, Henry Radanović, Damjan Grbac i Darko Mihelić Boćo te bubnjari Marko Duvnjak, Branimir Gazdik, Rajko Ergić, Dušan Kranjc, Andy Cech, Alain Ožbolt i Adriano Bernobić, a ne treba preskočiti ni trubački doprinos Borisa Šaronje u „Hotelu Continetalu“.
Ocjena: 8/10
(Dallas Records, 2014.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
