Depeche Mode u Areni – nikad dosta

Depeche Mode su po četvrti put pohodili Zagreb i zapečatili time zvjezdani status koji ovdje neprekinuto uživaju. Arena je bila puna, ali nije bila rasprodana. Možda je zauvijek izgubljena prilika za velikim open air solo spektaklom, no obzirom na hladne vremenske prilike, ova opcija se pokazala jako dobrom.

Depeche Mode u Areni Zagreb (Foto: Tomislav Sporiš)

Odgovor na pitanje: „Može li se Zagreb zasititi Depeche Modea?“, najlakše i najtočnije je sažeti u naziv pjesme „Just Can’t Get Enough“. Spomenuta nije izostala na koncertnom repertoaru ni ovog, četvrtog po redu, nastupanja u našoj metropoli. No ono što je izostalo, a što se možda očekivalo obzirom na dugo prijateljstvo grupe i ovdašnje publike bila je vatrena reakcija na nove pjesme, točnije s recentnog albuma „Delta Machine“, kakva je primjerice pratila završetak koncerta i zicere kao što su  „Enjoy The Silence“, „Personal Jesus“, „I Feel You“ i „Never Let Me Down Again“.

Čudan je bio taj muk koji je nakon euforije s „Personal Jesus“ zavladao odmah potom pri izvođenju „Goodbye“ – himnično osmišljenom završetku službenog dijela koncerta na čijem refrenu se u najmanju ruku trebalo zaoriti iz fan pita, ako ne i cijela dvorana. Predstavljanje pjesama s novog albuma zauzimalo je dobar dio minutaže koncerta čime je bilo itekako osjetno kako Gahan, Gore i Fletcher (dakako u proširenoj peteročlanoj postavi) i na pozornici drže do vrijednosti novog materijala. Koncert je otvoren kao i „Delta Machine“ s „Welcome To My World“ i „Angel“, da bi kasnije uslijedile „Should Be Higher“, „Heaven“, „Sothe My Soul“ i već spomenuta „Goodbye“.

Također je bilo znakovito kako se na set listi nije našla niti jedna pjesma s prethodnog „Sounds Of The Universe“, dok je izvođenje pjesama „A Pain That I’m Used To“ i „Precious“ s pretposljednjeg „Playing The Angel“ bio plastični dokaz o skali vrijednosti unutar redova samog Depeche Modea o vlastitoj recentnoj diskografiji.

Ako se izuzmu tri video zida, scenska produkcija bila je skoro pa minimalistička za tu vrtu spektakla, no to je nadoknađeno odličnom vizualizacijom cjelokupnog nastupa i posebice izvrsno pogođenih razmjera Davea Gahana i Martina Gorea u prvom redu s projekcijama na najvećem centralnom platnu iz njih, tako da se na dva bočna ekrana jasno osjetila njihova uklopljenost u pozadinu, osim kad je bila riječ o crno bijelim video stilizacijama njihovog starog prijatelja Antona Corbijna koji je dao svoj pečat na vizualizaciju pjesama s „Delta Machinea“.

Samo je jedna tribina bila slabo ispunjena na koncertu u četvrtak, iako je i najgornja galerija bila solidno popunjena pa se kroz slobodnu procjenu može zaključiti kako je koncert pohodilo oko 15.000 posjetitelja, obzirom da je pun kapacitet Arene, kad su koncerti u pitanju, nešto više od 17.000 ljudi. Ujedno je to bio i znak kako je bila dobra poslovna odluka da se prvotno planirani open air na Hipodromu, a potom na stadionu u Maksimiru, preseli u Arenu. Mjereno s posjetom na prošlogodišnjoj turneju, također u istom prostoru, čini se da je to standard koji Depeche Mode ima kad je Zagreb u pitanju, dok nostalgik koji potpisuje ove retke i dalje drži kako je za neprekinutu euforiju publike ove vrste koncerata Dom sportova najbolja opcija. Jer ruku na srce, polovina njih koji su došli sinoć u Arenu su tamo bili isključivo zbog hypea. Da nije tako, na „Goodbye“ bi se orilo jednako snažno kao i na „Enjoy The Silence“.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh