Tko sinoć nije oglušio na Zagrebačkom velesajmu…
Priče o najglasnijim koncertima prepričavaju se desetljećima i tako postaju dio urbanih mitova. Zagreb tu također ima svoja iskustva i te momente koji su kao katalizatori često znali određivati tokove na lokalnoj sceni. Prvi koji su strovalili zvučni zid na zagrebačku publiku u 1970-ima bili su Deep Purple, stoga nije nimalo čudno da je svaki deran koji se hvatao gitare hipnotički po gitarskim pragovima hvatao „Smoke On The Water“. Svjedoci kažu da je Gang of Four na Biennalu 1981. na sličan način udario temelje novog vala, kao što i oni koji su par godina kasnije prisustvovali prvom koncertu Laibacha u Zagrebu govorili kako su mislili da će se srušiti krov dvorane. U drugoj polovici 1980-ih Motörhead su ponijeli titulu benda koji je zvukom pregazio sve prisutne u Domu sportova.
No onda su krenula ograničenja buke, pa se dugi niz godina radilo na kvaliteti zvuka koja ne ostavlja zujanje u ušima nakon koncerata, pa se shodno tome i svaki drugi koncertni posjetitelj prometnuo u audio kritičara, jer ako se o nečemu uvijek pričalo nakon gigova to je bila kvaliteta onoga što je te večeri izlazilo iz razglasa. Sve do sinoć i koncerta južnoafričkih Die Antwoord u ‘zloglasnom’ Paviljonu 9 Zagrebačkog velesajma.
Paviljon 9 je zloglasan jer su tamo po pitanju zvuka polomljena mnoga koplja, čak je i metal bogovima Slayer taj hangar otupio oštricu prije desetak dana. I onda su došli Die Antwoord…
Već je poduža uvertira bila obećavajuća jer je rap-rave trojac iz Cape Towna publici ‘odvrnuo’ operni mixtape koji je kulminaciju pred njihov izlazan na pozornicu došao kroz moćnu Orfovu „Carmina Buranu“. Kad je DJ Hi-Tek nakon toga drmnuo baseve uzdrmali su se temelji velesajamskog paviljona. Time je i prezentirana formula za pobjedu nad uobičajenim neugodnim hukom i jekom te dvorane, a to; nazidaj razglas i opleti.
Koncert je bio rasprodan, a šarolika mlada generacija koja se inače ne može vidjeti u tolikom broju na koncertima stranih izvođača imala je generacijski party života na kojem se moglo sve, osim stajati u mjestu. Die Antwoord su nošeni tim valom zvučnog zida svojim ekstremnim i bezobraznim white trash izričajem suvereno vladali, valjda su raznijeli u komadiće i onu hardkor ekipu koja se odvaljuje na narodnjacima po gradskim folkotekama, jer takvo iskustvo ne bi imali ni da su sjeli na subwoofer dok im piči turbofolk.
Gledao sam Die Antwoord na Schengenfestu prije par godina u Vinici, ali to festivalsko iskustvo nije se po snazi moglo mjeriti sa sinoćnjim koncertom. Osim brutalne dimenzije zvuka, glavni pjevački dvojac Yolandi Visser i Ninja bio je brutalan i u nabrijavanju publike. Jednostavno su željeli da svi polude u tom nadrealnom transu i najluđoj vokalnoj kombinaciji koja se u današnje vrijeme može naći, ako se uzme u obzir Yolandin piskutavi pitch.
Pored svega Die Antwoord i u nekoj globalnoj društvenoj dimenziji imaju nešto u čemu se očigledno pronalazi i mlada hrvatska publika. Naime, oni ne bježe od kiča, oni ga dižu na pijedestal, pojačavaju mu amplitudu vulgarnošću tekstova i porno erotikom. A ako su nečim današnji klinci zatrpani, onda je to kič i pornografija, kao što nije nimalo daleko ni osjećaj da se generacije odrasle u dugogodišnjoj ekonomskoj krizi bez imalo srama osjećaju kao white trash. Pa ako s ‘isticanjem svojeg pravog porijekla’ nemaju problema ni ovi Južnoafrikaneri, nema potrebe ni da se mladi Hrvati prave fini jer se, eto, i ne mogu baš nešto kititi njemačkim životnim standardom.
Stoga se sa sigurnošću može tvrditi da je jučerašnji koncert Die Antwoord prometnuo u buntovne heroje sadašnje mlade urbane generacije na sličan način kako je to prije desetak godina bio slučaj s Manu Chao i njihovim glasovitim nastupom na Šalati (i svega što se nakon toga događalo svaki put kad su došli). Idući put mogla bi pasti i Arena, jer već danas tri tisuće njih koji su sinoć imali doživljaj višestrukog orgazma neće tako lako prestati širiti svoje euforično iskustvo. Jer: „Ma kakav Guetta, kakva Ultra, kakvi bakrači…“ Die Antwoord je real deal.
S tim da bi se prije svakog njihovog koncerta ubuduće trebalo držati nepisanog pravila, kao u ljekarni; pilule za mlade, čepići za stare.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
