Kako je Thelonious Monk dobio prezime Monk, tko je od poznatih jazzista maštao o tome da zaigra u zagrebačkom Dinamu, provjerite zašto Sonny Rollins tvrdi da je jazz uzvišena umjetnička forma, ali i odraz prirode, saznajte iz prve ruke više o veličini legendarnog vibrafonista Garyja Burtona i mnogo, mnogo više… A sve to u knjizi ‘Jazz Vibrations’ Davora Hrvoju koju smo poklonili.
Knjiga je nastavak uspješnog izdanja objavljenog krajem prošle godine “Jazz Connections”. Urednik izdanja je Branko Komljenović, a knjigu baš kao i prošlu izdaje Menart. U knjizi su uz zanimljive razgovore objavljene i fotografije koje je Davor Hrvoj snimio na koncertima jazz glazbenika kojej je intervjuirao. Autor knjige Davor Hrvoj poznati je novinar , poznavatelj glazbe i zaljubljenik u jazz glazbu, stoga njegovi intervjui obiluju zanimljivim informacijama i anegdotama.
Za početak vam predstavljamo i nekoliko zanimljivih ulomaka iz knjige “Jazz Vibrations”:
Sonny Rollins – Duh jazz glazbe
Kako gledate na današnji položaj jazza u svijetu glazbe i umjetnosti?
Jazz je uzvišena umjetnička forma. U usporedbi s ostalim oblicima umjetnosti jazz bih stavio na prvo mjesto. Volim umjetnost. Cijenim sve vrste umjetnosti – književnost, posebice poeziju, slikarstvo, sve te odraze prirode. To sam ja. Umjetnik sam. Kad svirate jazz, morate izraziti sva ta predivna zapažanja, baš kao i u slikarstvu, ali morate to učiniti u tom trenutku. Da sam slikar, sutra bih mogao reći – promijenio bih plavu u crvenkastu – oh, to bolje izgleda. Slijedećeg bih dana mogao reći – oh, ovdje bih ubacio malo narančaste. Slikar unosi promjene kako bi usavršio svoju sliku, pisac se vraća i mijenja ponešto u tekstu, a jazz umjetnik – improvizator – mora sve stvarati upravo u trenutku na pozornici. Tijekom nastupa osobama koje su u publici poklanjam svoje slikarsko djelo koje nastaje upravo tamo, na koncertu, u tom trenutku, pred njima.
Vijay Iyer – Pomicanje granica svijesti
Na prvoj stranici Kelley govori o Monkovu četrdesetom rođendanu. Bilo je to 10. listopada 1957. Tada mu je doista dobro išlo. Slavio je rođendan svirajući u poznatome njujorškom klubu Five Spot koji je te večeri bio krcat. Iste je večeri jedan drugi pijanist s istim prezimenom – Julius Monk, zabavljač koji je pisao skladbe vješto udovoljavajući ukusu dobrostojećih malograđana ali, koji je bio jednako popularan – imao nastup u klubu Take Five. Klub je bio ispunjen do posljednjeg mjesta, a taj je nastup kabaretskog tipa dobio dobre kritike. Zavirite li u popis sindikata glazbenika iz te godine, vidjet ćete njihova imena jedno do drugog. Premda su obojica bili slavni izvođači, međusobno se nisu poznavali, a ono čega nisu bili svjesni jest da je Juliusov pradjed posjedovao Theoloniousova pradjeda! Naime, robovi su prezime dobivali po vlasniku.
Wolfgang Muthspiel – Sviranje s Burtonom je poput pohađanja visoke škole
Bio sam neizmjerno uzbuđen što me je Burton pozvao da s njim sviram. Odsvirali smo mnogo koncerata tijekom dvije godine koliko sam proveo s njim. Za me je bilo korisno već to što sam bio u prigodi slušati ga svake večeri – slušati kako pristupa skladbama, mijenja izvedbe, koliko je dosljedan u njima. Njegov smisao za timeing na visokoj je razini. Ima snažnu i jasno određenu viziju zvuka svoje glazbe. Dobro je kad vođa sastava poput njega zna što hoće. Kao prateći glazbenik moraš osjetiti kako se uklopiti u glazbeni kontekst jer nemaš na raspolaganju mnogo prostora za improvizacije. Zato brzo moraš doći do bitnog. Naučio sam kako svirati kad nemaš mnogo vremena, kako svirati solo da ti se ne dogodi da ga trebaš prekinuti a ništa važno nisi rekao, kako na vrijeme reći najvažnije. Od Burtona sam mnogo naučio i o glazbenom poslu jer je pametna i organizirana osoba. Imao sam mnogo pitanja na koja je pružao brojne korisne odgovore. Pomogao mi je predstavivši me mnogim drugim glazbenicima, te producirajući moj album iz tog razdoblja. Bila je to za mene visoka škola.
Za kraj se nadamo da ste shvatili da ako netko ima nešto za reći u glazbenom svijetu, a na naše pitanje ste odgovorili s 99 posto točnosti, što će reći da nije bilo teško:)
Pitanje ili možda bolje rečeno mozgalica glasila je: Miles Davis, John Coltrane, Joe Henderson, Charlie Parker – Bird i Wayne Shorter – jedan od navedenih je “uljez”. Uljez je Miles Davis jer je jedini trubač u društvu saksofonista, a knjiga ide u ruke (poštom) Maji Penić iz Višnjevca. Čestitamo!