Nakon četiri godine Kojina grupa je ponovno došla u Močvaru, na, kako je najavljeno, ekskluzivni koncert izvođenja pjesama s albuma ‘I Think I See Myself On CCTV’ (1996.), ‘Heavy Bass Blues’ (1998.) i ‘Refresh Your Senses. NOW!’ (2001.) koje je na tržište ponovo vratio Mascom Records u formi dvostrukih vinilnih izdanja i cd box seta ‘Ove Ruke Nisu Male… 4’.
Za početak, Disciplin A Kitschme je neuništiva na jednak način kako je neuništiva i njena publika. Bilo je poprilično skepse kako će proći koncert u Močvari obzirom da je sinoć Edo Maajka imao besplatan koncert na Štrosu, a TBF u dvorištu SC-a, dakle večer s dovoljno izbora kad se uzme u obzir da je za Disciplinu trebalo platiti 100 kuna na ulazu u Močvaru. No klub je bio ispunjen taman onoliko koliko je trebao biti za dobru atmosferu i da se koliko-toliko moglo cirkulirati u koncertnom prostoru.
Za nas nešto starije za podsjetnik na vremena kad je tadašnja ‘nova britanska’ Disciplina kičme rasturala u postavi Gofie Bebe, Beat i Koja na legendarnom koncertu u Termama Čatež, posebno organiziranom za Zagrepčane, jer u Hrvatskoj tad još nije bilo preporučljivo nastupati, podsjetio nas je sam Koja kad se između pjesama uglavnom zahvaljivao na engleskom jeziku, kao što je i sve pjesme s ta tri albuma izvodio na istom. Bio je to sinoć ujedno i prvi hrvatski koncert Discipline bez pjevačice Manje Đorđević koja je preminula prije nepuna dva mjeseca. Trio postavu su pored ‘Zelenog zuba’ činili Igor Djeke i Rade Vulić. Repertoar s kraja devedesetih iako je činio većinu izvedenog, grupa je znala presjeći s nekim recentnijim pjesmama, od kojih je možda najbolje legla „Reci ruke u vis!“ s posljednjeg albuma „Opet.“
O neuništivosti Disciplin A Kitschme najviše je u prilog išla sumanuta vožnja u „Do Not“ temeljena na „Nemoj“ iz 1983. godine. Prosto je bilo nevjerojatno otkud je Koja uspio u trećoj trećini koncerta iščupati grleni krik oponašajući izuzetnu pjevačku liniju Gofie Bebe s albuma „I Think I See Myself On CCTV“. Bit će da je i sam sebe iznenadio i prilično istorošio, jer je nakon skoro desetminutne tutnjave rekao da će morati malo usporiti ritam. Pa kad je on to rekao u mikrofon, onda nije bilo dvojbe da se pošteno iscijedio. No i taj dio je bio prilično daleko od okončanja dvosatnog koncerta i popuštanja tempa koji je ispravljao i svijao kičmu prvim redovima u transu.
Dakle, nije Disciplin A Kitschme samo zvukom otvorila portal u period londonskih godina, već u dobroj mjeri i energijom koja je evocirala na devedesete kad su rock i trance pleme pronašli jedan novi zajednički zvuk i jezik. Koja je opet pronašao način za osvježavanje priče i ponudio jedno davno iskustvo ‘novim pokolenjima’, jer bilo je sinoć i onih koji su po prvi put pohodili koncert ‘zimzelene’ Discipline.