Trebalo je čekati 24 godine da Disciplin A Kitschme u jednoj večeri postane Disciplina kičme i kud za vraga ta večer je padala baš na petak 13.
Dušan Kojić Koja je ikona pop kulture, počevši od Šarlo akrobate do Disciplin A Kitschme, preko, naravno, Discipline kičme. Ovu potonju se moglo zadnji put u Zagrebu vidjeti u SKUC-u u dvorani Pauk pred početak rata kad se sviralo „Nova iznenađenja za nova pokolenja“ i onda ponovno u petak (i to baš trinaesti) ovog ožujka 2015. godine.
Inkarnacije Disciplin A Kitschme je svako naklonjen Koji prihvatao drukčije, meni osobno nabolja postava bila je ona s „I Think I Saw Myself On CCTV“ s Gofie Bebe za mikrofonom i Beatom za bubnjevima. Nakon toga hodočastilo se po koncertima upravo zato jer je Koja sve nabrojano iz prve rečenice. Nekad u slabijim izdanjima, ali i tada puno bolje od većine toga što se nudilo na sceni.
I onda se dogodio taj petak 13. u Močvari. Razlog okupljanja bilo je objavljivanje kompilacije „Ove ruke nisu male…3“ na kojoj su sadržane najbolje godine predratne Dicipline; od albuma „Najlepše pesme uživo“ do „Nova iznenađenja za nova pokolenja“. Klub je bio dupkom ispunjen, a mamac obećanje da će se svirati pjesme s tih albuma. Sasvim dovoljno i za juniore i seniore koji pohode koncertna zbivanja.
Na pozornici pak pravo iznenađenje; bend u postavi koja se nije mogla vidjeti pune 24 godine. Četveročlana Disciplin A Kitschme bila je ojačana zagrebačkom puhačkom sekcijom – staro Kojino i Rundekovo društvo predratnih muzičara. Jura Novoselić Kuzma, Igor Pavlica i Nikola Santro – tog trenutka Disciplin A Kitschme postala je Disciplina Kičme. Uspostavljena je čvrsta osovina Beograd-Zagreb i stvar je eksplodirala. Detonacije su trajale naredna dva sata pred oduševljenim auditorijem koji je naravno tražio još nakon svega. Bas, bubanj, glas, saks, truba, trombon i usna harmonika; prožimanje je bilo kompletno, a Disciplina je te večeri bila sama krijesta avangarde. Ponijelo je to i tradicionalno namrgođenog Koju. Kad je netko čuo i vidio da je on na kraju koncerta vikao „Rokenrooool!“ ? Nikad. Veće finale od toga moglo je još samo biti njegovo razbijanje Rickenbackera o pod pozornice kao što je to Simonon učinio, a tek za to znamo da se neće dogoditi nikad.
Za nas seniore u Močvari te večeri s glazbom i ozračjem došao je i jedan odgovor na najpoznatije moderno stupidno pitanje u Hrvata „Gdje’s bio ’91?“ Sjetili se da smo između ostalog te godine bili i na Disciplini kičme.
Nakon takvog petka 13., subota 14. bilo je ništa drugo već buđenje na planeti dosade, ili možda u ’91. u kojoj svaki čas očekujemo neku balvan revoluciju, sudeći po odgledanom dnevniku.
Zeleni Zub bi svakako ovako nešto i u ovoj postavi trebao ponoviti, jer bilo je prejako da bi bilo istinito.