Debitantski album šibenske rock skupine Diskodelija potvrđuje njihovu reputaciju dobrodošle svježe post-rokerske krvi.
Album „U vremenu“ zorno pokazuje zašto je šibenska Diskodelija zapela za uho domaćim i regionalnim glazbenim promotorima i zašto je riječ o trenutačno najpropulzivnijem dalmatinskom bendu. Turoban, psihodeličan, potmuo, ali i svjež postrokerski zvuk Diskodelije nije došao niotkuda; šibenska scena imala je krajem osamdesetih Close Distance, vrhunski bend sličnih karakteristika, čiji bubnjar danas udara ritam Diskodelije. S druge strane, ne treba se čuditi što je ovakav zreo glazbeni proizvod nastao upravo u atomskom skloništu pod nekadašnjom šibenskom Robnom kućom – album „U vremenu“ idealan je i sasvim logičan soundtrack postindustrijske depresije od koje se Šibenik sporo oporavlja već dvadesetak godina.
Diskodelija je na svom prvom albumu sažela staru londonsku psihodeliju, Manchester osamdesetih i njujorški HC između dva pola – tekstualnog i gitarističkog minimalizma s jedne strane, te raskošno razvučenih gothic melodija s druge. Album otvara „Provitamin“, rezak i konkretan instrumental, koji vuče na ovaj drugi kraj Diskodelijine vizije.
„Alija“ je bio prvi singl, pjesma koja nosi album i koja skriva veliki potencijal benda. Naginjući prema korijenima, na početke mitskih Close Distance, pa sve do dramatične poetike Joy Divisiona, „Alija“ je jedan od rijetkih primjera pogođenih singlova, kod kojih bendovi, slušajući savjete izdavača, obično pogriješe. „SF“ posjeduje zamamnu potmulu žestinu, minimalne tekstualne intervencije koje se utapaju u razvučenoj zvučnoj kulisi. Šibenske Diskodelije ovdje plutaju u vremenu, odajući svojim aranžmanskim rješenjima dojam da vrijeme shvaćaju vertikalno; nema žurbe, ionako sve stoji i sve se odvija istovremeno.
Takva se glazbena ideja proteže i kroz repetitivnu „Kao dan“, dok se vrhunac njihovih psihodeličnih nastojanja događa u „Jednotonu“, koju krasi vokalna katarza i moćan riff. Sličan energetski naboj i kreativni kaos u petoj brzini ogleda se i u „Thai“, a jedina pjesma u kojoj je refren prepoznatljiv, izdvojen i gotovo himničan, nazvana je „Animacija“.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=q4Q6eTI5NbU[/youtube]
Stih iz naslova ukrali smo iz „Kvaritona“, u kojemu psihopata, osim što je majstor zanata, još i kuca na vrata. Izvedbeno, pjesma upravo tako i zvuči. „Ovan“ je možda jedina koja u ovoj konkurenciji od 10 debitantskih Diskodelijinih komada, odskače od visokog kvalitetnog prosjeka bučnih i smislenih muzičkih slika. I to samo zbog toga što gubi na jedinstvenosti i ne ostavlja dovoljno snažan pečat u uhu slušatelja. Priča završava s odličnom meditativnom „Fraž“, tekstualno minimalističkom i na unikatan način – romantičnom.
Romantičnost ove ploče, sa svojim mračnim licem, ustvari svako malo diskretno pomoli glavu među stihovima i riffovima albuma „U vremenu“. U traženju tog neuhvatljivog trenutka, postoji realna opasnost da album u međuvremenu „uhvati“ vas.
Ocjena: 9/10
(Dancing Bear, 2014)
Pročitajte više: Na probi s Diskodelijom
Objavljeno u suradnji s portalom Tris.com.hr