‘Ekipa napunila kafanu’, bila je prva šaljiva opaska koja se čula kroz žamor još na ulazu. Stupivši u spomenutu zagrebačku ‘kafanu’ Grof Melin, posve nas je očekivano dočekao neprobojni zid publike koja se borila za mjesto u prvom redu na koncertu grupe DkD, tj. nekadašnje Dekadencije.
Grof Melin zaista sam po sebi nije veliko mjesto. Čar tog prostora skriven je u ambijentu koji vrvi nekom vrste melankolije, djeluje kao škrinjica krcata nostalgijom. Iako nas nostalgija veže uz osjećaj tuge i sjetnosti, prošle subote, 14. listopada 2023., o takvim se emocijama nije pomišljalo. Publiku je naelektrizirao Mate Ponjević, talentirani kantautor i gitarist čije pjesme odgovaraju i samom opisu Melina. Prvi je nastup djelovao poput kolačića kojeg dobijete uz jutarnju kavu u Tkalči, u slučaju da kolačić pojedete prije no što popijete kavu.
Zvijezde večeri izašle su na pozornicu kasnije, a u prvi se red bilo gotovo nemoguće probiti. Da ste u Melin stupili kao potpuni stranac te večeri, ne bi vam trebalo dugo da potonete u ritam i da vas atmosfera posve proguta. Još bi vam manje vremena trebalo da zapamtite ime mladog zagrebačkog pop punk benda koji je svoj nastup otvorio uvodom iz opere “Carmen”! “Carmen” je lagano svirala dok se publika skupljala, a članovi benda postupno su stupali na pozornicu. DkD je bend kojem kreativnosti i energije očito ne nedostaje, a njihova se karizma širi publikom u kratkom roku.
Opus im je sveobuhvatan kao i teme kojima se bave u svojim pjesmama – od laganica kao što je „Divan Dan“ do pjesama koje publiku izazivaju na galamu i komešanje. Iz melankolije u euforiju i nazad vodili su nas Matija Ivezić (vokal), Mika Moskaljov (vokal), Luka Škrlec (gitara), Stjepan Nemec (klavijature), Borna Fumić (bass) i Tituš Cvanciger (bubnjevi). Ova fantastična šestorka osim glazbe bavi se i raznim drugim umjetnostima kao što su slikanje i crtanje. Svoj talent podijelili su s nama nakon prvog bloka pjesama kada su održali zanimljivu aukciju.
Izložili su vlastite radove s početnim cijenama od 10 centi, a najviši se iznos popeo i preko 10 eura. Ako vam to zvuči dosadno, prevarili ste se! Nadglasavanja i cjenkanja bilo je mnogo, a završilo je u smijehu. Tko ne bi htio kupiti djelo umjetnika u nastajanju?
U nastavku večeri, zrak je bio teži. Melin kao da se smanjio, svjetla su se prigušila, a glazba je postala glasnija, energičnija. Možda je to bio neki čudni trans, a možda samo DkD. Na pozornici se ludovalo, a riječi pjesama dobro su bile poznate publici pa je i dinamika publike opasno konkurirala atrakciji pred nama. Na noge su nas najviše podigle pjesme poput „Sutra“ i „Učim Na Greškama“. Gužva, sumrak i vriska – teško je zamisliti kako bi ovaj spoj mogao stvoriti harmoniju. Usprkos tome, harmonija je riječ kojom bi se subota u Melinu mogla opisati.
Ne na onaj klasičan način kad je sve „po šavu“ i savršeno, upravo suprotno. Sklad koji DkD donosi ne odnosi se na uobičajenu definiciju riječi. Označava način na koji se glasovi vokalista (Matije i Mike) tope iz jednog u drugog, odličnu pratnju instrumentala i sami preokret između ranije spomenute jutarnje kave i nečeg puno žešćeg, gotovo neočekivanog. Takva ravnoteža gotovo da ostavlja bez daha i bez riječi – osim onih koje hvale. Uzvici njihovih imena pri kraju nastupa dokaz su DkD-ove kvalitete, a to što se publika nije razišla dugo nakon što je DkD napustio pozornicu priča još više.
Užitak je prisustvovati nastupu kao što je ovaj. Je li ih bolje gledati ili slušati ostaje kao neodgovoreno pitanje, ali nije ni važno. „Ekipa je napunila kafanu“, a otići sa svirke bilo je puno teže nego probiti se u prvi red.