Dogs In Kavala i Klotljudi u Močvari – život i smrt porno bande

Pod okriljem programa ‘Beograd u Močvari’ nastupila su dva benda koja djeluju pod nezavisnim izdavačem Krava 22. Dogs In Kavala su već od prije poznati zagrebačkoj koncertnoj publici obzirom da su nastupali i kao predgrupa Repetitoru, dok su Klotljudi prije nastupa bili prilična nepoznanica.

Klotljudi u Močvari (Foto: Zoran Stajčić)

Zbog gore navedenog pomalo je bila čudna odluka da Dogs In Kavala nastupe prvi i otvore večer. Grupa je također promovirala i svoj recentni album „Zubi“ koji je objavljen u najnesretnije vrijeme krajem veljače 2020. godine, kad je dolazak pandemije koronavirusa apsolutno sve gurnuo u drugi plan. No umjesto da publiku na sjedećem rasprodanom koncertu u Močvari (koji je to s početkom nastupa prestao biti) „Zubi“ rastrgaju istu, „zub“ je, pjesnički kazano, „puk’o“ na samom početku.

Dogs In Kavala krenuli su sporim tempom razvijajući neki neidentificirani psihodelični oblik u zvuku i ta sporost ih je ubila, konkretno, bubnjar Nikola Hajduković je tako nezgodno ispao iz ritma i ne samo da je njegov povratak trajao i trajao, već kao i da je zaboravio patern i počeo mijenjati formu u kojoj je zbunio i Sinišu Janjića na basu i Srđana Jeremića na gitari. Potom je krenulo improvizacijsko ‘čupanje’ iz neugodne situacije ponajviše Jeremićevim stiskanjem pedala što je zvuk gitare nazidalo do hala kakofoničnosti kao da se primjerice jedan Edge iz U2 nagutao starih tripova. Dogs In Kavala s prijašnjih koncerata uvijek pamtim kao energični trojac i kao takav je uvijek držao vodu. Psihodelija ih je ubibože razvodnila i tu ne pomaže čak ni novi član, Australac Sem Perry na klavijaturama.

Dogs In Kavala u Močvari (Foto: Zoran Stajčić)

Cijela ta psihodelija zvuči obezglavljeno, nefokusirano i nerazrađeno, kao da Dogs In Kavala streme biti neki novi Can, ali zbog monotonije klavijatura zapadnu u obrasce u kojima zvuče kao The Doors bez Morrisona. U toj razvodnjenoj zvučnoj hermetici i Jeremić puno rjeđe prilazi mikrofonu i više je zabavljen pritiskanjem efekata. Uglavnom stvar je spašavalo to kad bi tempo ubrzao, pjesme dobile formu i fokus čime je na neki način bio oduzet prostor članovima benda da razmišljaju unutar pjesama. Psihodelija je predivna forma, no u njoj se ne smije biti instrumetalistički potkapacitiran, a Dogs In Kavala upravo odaju takav dojam nakon sinoćnjeg nastupa.

Dogs In Kavala u Močvari (Foto: Zoran Stajčić)

Po izlasku Klotljudi na pozornicu, ne znam ni sam zašto sam dobio sliku filma iz 2009. „Život i smrt porno bande“, redatelja Mladena Đorđevića. Klotljudi su potpuno razbarušena ekipa koja kao da se okupila s namjerom da i od koncerta naprave neki snuff. U biti ni ne vjerujete da mogu održati koncert, a kamo li ga dovesti do nekog pristojnog kraja uz frontmena koji se zove Milan Stevanović Kimi i koji izgleda kao neki srpski Goran Bare u mlađoj verziji, potpuno psihotičan, u neku ruku kao da je pokupio nešto i od Satana Panonskog i od ST-a iz Goribora uz spomenutog Bareta, dok mu je omiljena poza držanje mikrofona na potiljku, kao da čeka da kaotične misli same propjevaju iz glave u kaotičnom toku njegovog poremećenog haikua u kojem nakon stihova „Vatrogasci crveno, policija plavo“ uslijedi neki nerazgovijetni stih u kojem spominje kralja Aleksandra.

Klotljudi u Močvari (Foto: Zoran Stajčić)

No to poluđenje je zračilo magnetizmom koji je uzburkao krv zagrebačke publike, što je ujedno bio i odgovor na to zašto Klotljudi predstavljaju atrakciju beogradskog undergrounda. U zvučnom dijelu su i Klotljudi uronjeni u pshodeliju, ali daleko jednostavniju, time i komunikativniju za publiku. Okosnica je repetitivnost gdje najvažniju kariku predstavljaju bubnjarka Lola Miković i basist Nemanja koji jednostavno drže zvučnu podlogu tog kompletnog cirkusa koji se odvija pred očima i ušima publike – poput predstave čija prijeteća horor kulminacija se iščekuje sve više i više kako protječe vrijeme.

Klotljudi u Močvari (Foto: Zoran Stajčić)

Također se ubrzo pokazao razlog zašto su Klotljudi i Dogs In Kavala zajedno. Bubnjar Nikola Hadjuković u Klotljudima svira gitaru i pjeva, a kako i dolikuje ‘predstavi s neočekivanim ishodima’, nešto kasnije je on preuzeo glavnu ulogu, a Milan Kimi se povukao i malo svirao gitaru, malo marakase. Kasnije su i finese postajale sve izraženije, Klotljudi su bili izvrsni i u bossnova baladi (koju su u njihovom stilu tijekom izvedbe namjerno kvarili nasumični udari po tipkama klavijatura) i u konačnici sav taj kontinuirani kaos je pulsirao i mamio i nije teško zaključiti da je potencijal Klotljudi iznimno velik kad su koncerti u pitanju, no opet je teško raditi neke predikcije obzirom da su nestabilni kao plutonij, tj. ako se ne raspadnu ili ne sagore moglo bi nešto od njih biti, dugoročno gledano, dakako ako oni to uopće žele.

Klotljudi u Močvari (Foto: Zoran Stajčić)

Bis je pak bio posebna priča – ili možda najsumanutiji dio cijele ove priče. Ujedno i nesuptilno najoriginalniji bis koji je autor ovih redaka ikad doživio na koncertima. Poznato je da bendovi uvijek najbolje pjesme čuvaju za kraj da ih pljusnu u lice gomili koja urla da hoće još. Ali ne i Klotljudi. Urlala je i Močvara prilično glasno, s obzirom na sveukupnost prisutnih, i tražila još od ovih beogradskih glazbenih snuffera. S čim god da su krenuli, izazvali bi oduševljenje, kako je i bilo sinoć. No usred pjesme su se pogubili i naprasno stali, nakon čega je Kimi rastjerao bend s pozornice. Uglavnom, najluđi antiklimaks ikad.

A ubrzo je uslijedilo i objašnjenje Kimija: „Ovu nismo dovoljno uvežbali“. No oduševljenje prisutnih nije stalo, pa su Klotljudi na koncu izveli neku pjesmu koju su dobro uvježbali, bila ona s njihovog prvog albuma „svi oće voće“ ili s nadolazećeg koji će se zvati „Fašizam ljubavi“. Uistinu, večer za pamćenje kad se sasvim lijepo sljube nenormalno i novonormalno.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X