Knjiga Dušana Vesića ‘Zamisli život…’ s kojom je detaljno ušao u analizu godina novog vala u bivšoj državi svakako je ovogodišnji književni hit na našoj sceni. Ravno do dna u nekoliko nastavaka, uz odobrenje autora osobno i Naklade Ljevak, donosi tekstove iz poglavlja vezanih za objavu prvog albuma grupe Azra 1980. godine. Na redu je drugi dio.
Međutim, album “Azra” promijenio je smjer jugoslavenske rock glazbe. Od čega god da počnemo u nabrajanju, jednako je važno.
Ono što je prvo ulazilo u uho bio je izuzetno visok nivo sviračke energije benda. Svatko je od jugoslavenskih rockera htio postići taj nivo energije i nitko nije uspio do Azre. Te gitare koje je Johnny svirao bile su nekome neshvatljive, ali nekome su bile čarobne. Čulo se da je samouk i ponekad su njegova rješenja bila naivna, ponekad pomalo smiješna, ali čulo se i to koliko te gitare mogu biti maštovite i koliko je fragmenata povijesti rocka upisano u njima, i to sve u jednom neobičnom, zbrzanom sviranju. To je dizalo iz mrtvih, to je drmalo, to je prštalo, to je rezalo, to je rušilo. Moglo se čuti i da je Mišo Hrnjak neobično dobar basist, a da Boris Leiner u tom trenutku svira gotovo kao Ipe Ivandić u početku, a to je bio najviši nivo bubnjarske energije koji smo do tada imali. To nije bio bend, to je bila furija. Kad krenu prašiti u trojci, slušatelj se uplaši da se neće moći zaustaviti.
Isto kao Bora Čorba na albumu “Kost u grlu” sedam ili osam mjeseci ranije, tako je i Johnny svoje junake pronašao među lokalcima. Borini junaci su često usamljeni, Johnnyjevi su obično u društvu sebi sličnih. To je uopće bila tendencija u to vrijeme, u novinama (naročito u Poletu) počelo se pokazivati kako socijalizam nije jednak prema svima. Jugoslavenski rock do tada nije imao takve junake. Ti junaci, to su bili Johnnyjevi drugovi iz lokalnih birceva. Bilo je bezbroj takvih likova u njegovom životu.
Takve su i neke djevojke (“Krvava Meri”, “Marina”) opjevane na albumu. Zbog njih bi ploča zaslutila na mušku šovinističku ploču, da tu nije i “Gracija”, koja je tretirana kao kraljica. Tijekom povijesti ljudske civilizacije ni o čemu nisu ispisane tolike ode kao o ženama, ali nitko nije pisao ljubavne pjesme kao Johnny. Čak i nesumnjivo patetični stihovi „još uvijek te volim, da li to znaš“ iz Gracije nisu kod njega zvučali patetično, kod njega je to stvarno boljelo. Žene će imati ogroman problem s ovim albumom, ili će ga mrziti ili obožavati.
Johnnyju je na tom albumu najviše zamjereno zbog pjevanja. Ono je išlo iz grla, a ne iz dijafragme, kao kod ozbiljnih pjevača, i to je imalo svojih posljedica. Johnny je pjevao poluraspadnutim glasom, vrištao, plakao, jaukao, krčao, ječao i ispaljivao gomile riječi. “Krvava Meri” bi čak mogla biti i neki oblik hip-hopa, koji se baš tada rađao u Americi. To je od Johnnyja bilo daleko, on je to možda čuo od Boba Dylana, pa i Rolling Stonesa, tu gomilu riječi na tako malo tonova, ali je ubrzao još više od Dylana i još više od Stonesa. Za to je pak bila potrebna bolja dikcija, a njegova je bila užasna. Međutim, prvi album Azre svakako je jedan od najsugestivnije otpjevanih albuma u jugoslavenskoj glazbi uopće. Johnny je u ponekim momentima zvučao kao da je upravo stigao iz nekog bircuza gdje se cijelu noć dobro razbijalo. Možda nije slučajno tako izgledalo, Johnny svoj prostor jest potražio u predgrađima. Johnnyjevi junaci ne žive u centru grada, u centru žive Husovi junaci. Zato je Johnny brzo prepoznat u predgrađima, gdje je do tada apsolutni vladar bio Mišo Kovač. Tamo se cijeni sugestivnost iznad svega, tamo je smisao u spektaklu.
Svakako, album je zauvijek promijenio vokabular rock glazbe u Jugoslaviji. Johnnyjevi junaci govorili su rječnikom koji se dotad nije mogao čuti. Johnnyjeve slike su jake, često dramatične, ponekad bi se od njih mogao načiniti cijeli mali film. Johnny će kasnije negirati da je to poezija, ali to jest poezija, htio on to ili ne. Utjecao je na sve, i na one koji su pisali glazbu i na one koji su se bavili klasičnim pjesništvom. Šteta je samo da te njegove slike nikada nije pratila jednako uzbudljiva videoprodukcija.
U ideološkom smislu, album je ljevičarski, šezdesetosmaški. Johnny nije protiv sustava, on bi ga popravljao tako što tjera slušatelja da se odvoji od pesimizma i krene u akciju. Junaci Bore Đorđevića su zakucani u svoj mali bed i nesposobni za preokret, Johnnyjevi junaci su pozitivci, on im uvijek ostavlja nadu da će na kraju pronaći djevojku, dostojan posao, smisao života, bilo što. Pjesmama “Jablan” i “Uradi nešto” Johnny će pokazati vjeru u svoju misiju.
Johnny je, dakle, promijenio energiju, način, vokabular, junake, slike, prostor, sve. To je fascinantan album sirotinjskog a velikog benda, koji je svjestan svih svojih, prednosti ali ne krije slabosti koje ima. U isto vrijeme u svakom trenutku čuje se i tjeskoban prostor u kojem vježbaju, i ogromna ambicija s kojom su krenuli, čuje se sve što znaju i sve što ne znaju, čuje se da im fali seksa i love, čuje se i vrisak gladi i slagalica emocija na koju nikakva glad ne može utjecati. Bio je to nevjerojatan album, jedna od onih ploča koje ne mogu promijeniti nijedan veliki svijet, ali mogu promijeniti tisuće malih svjetova.
Dok je Johnny uvjeravao svakoga oko sebe da je album “Azra” očajan – on je bio prvi u povijesti popularne glazbe u Jugoslaviji koji je na taj način promovirao svoj rad – ta je ploča u Beogradu postala hit ljeta 1980. godine. Možda donekle i zato što su ga mediji u Beogradu prihvatili bez zadrške. Jedan zagrebački kolega čudio se tome i komentirao da je to zato što Beograd zapravo ne poznaje Johnnyja. Bilo kako bilo, na svim tulumima u gradu, a bilo ih je tog ljeta više nego ikad, plesalo se uz “Jablana”, “Tople usne žene”, “Krvavu Meri” i “Marinu”. Ako je disk-džokeju baš smetala količina visokih frekvencija, malo bi okrenuo dugme ulijevo, dodao malo basa, i to je bilo sve. I, svi smo znali da je “Tople usne žene” jedna od onih stvari koje ostaju zauvijek. I da će Johnny poslije tog albuma dobiti čitav niz imitatora.
Nastavit će se…
Prijašnji tekst:
Donosimo ulomke iz knjige ‘Zamisli život…’ Dušana Vesića – 1. dio: Johnny je bio nervozan
Naredni tekst:
Donosimo ulomke iz knjige ‘Zamisli život…’ Dušana Vesića – 3. dio: Azra u Splitu i Sarajevu
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
