Donosimo ulomke iz knjige ‘Zamisli život…’ Dušana Vesića – 1. dio: Johnny je bio nervozan

Knjiga Dušana Vesića ‘Zamisli život…’ s kojom je detaljno ušao u analizu godina novog vala u bivšoj državi svakako je ovogodišnji književni hit na našoj sceni. Ravno do dna će u nekoliko nastavaka, uz odobrenje autora osobno i Naklade Ljevak, naredna tri dana objavljivati tekstove iz poglavlja vezanih za objavu prvog albuma grupe Azra 1980. godine. Dakako, podsjećamo vas da je vrijeme Interlibera i svakako je preporuka naše redakcije da ovu knjigu potražite u knjižarama narednih dana.

Dušan Vesić ‘Zamisli život… Novi val – prva generacija’

Mišo Hrnjak se sjeća da je trebalo čekati svega četrnaest dana, ali Johnny je bio nervozan: imao je već dvadeset šest i pol godina, posvađao se s roditeljima, bend nije svirao jer nije imao veliku ploču, bili su bez love i nisu mogli više čekati. Netko je predložio Johnnyju Dragu Mlinarca. U prvom času izgledalo je da bi Mlinarčevo iskustvo čak bolje pristajalo Azri, jer je Mlinarec i sam bio čovjek s ulice, kao i Johnny. Hus je ipak bio “šminker”.

Snimanje je trajalo dvadesetak dana u ožujku i travnju i bilo je opterećeno Johnnyjevom nervozom. Dvanaest pjesama miksano je u jednom danu. Tada je već bilo jasno da je Titova smrt samo pitanje dana. U Jugotonu je odlučeno da nove ploče neće izlaziti u prodaju dok ne prođe vrijeme žalosti. Tako je baksuzni Johnny, koji nije htio pričekati Husa četrnaest dana, na kraju čekao Tita dva mjeseca.

Maršal je (zvanično) umro 4. svibnja. Proglašeno je sedam dana žalosti, i u tih sedam dana ni muha nije smjela glasno zujati. Na radiju su se mogla čuti samo najmračnija djela klasične glazbe. To nisu bila djela koja potiču tugu, to su bila djela koja izazivaju depresiju. Audiovrpce za tu priliku bile su dopremljene u sve jugoslavenske radijske centre u posebnim sivomaslinastim sanducima, kao najstroža vojna tajna.

Dušan Vesić ‘Zamisli život… Novi val – prva generacija’

Album Azra napokon je pušten u prodaju početkom lipnja. Tada se dogodio drugi čin Johnnyjeve drame: gitare su zvečale u visokim frekvencijama, čulo se još samo kako Johnny vrišti, basa nije bilo dovoljno, zvuk bubnjeva nalikovao je zvuku kanti. Niske frekvencije uglavnom su nestale. Umjesto da se šepuri pred Zvečkom kao paun, Johnny je trpio izrugivanja gorih od sebe. Rekli su mu da mu gitara stoji kao prasici sedlo.

Zagrebačka kritika pokapala ga je iz dana u dan, od medija do medija. Darko Glavan je napisao u Mladosti tekst pod naslovom Promašaj. Konstatirao je da „Štulić nije u stanju obuzdati i kanalizirati svoje, nesumnjivo strastvene, kreativne impulse na način koji bi mogao biti prihvatljiv ikome osim njemu i njegovim poklonicima.“ „O Azri najradije ne bih trošio riječi, pošto nas je sve koji smo mu imalo vjerovali Branimir Štulić uspio dobrano povući za nos, lijepo nas učinivši prvorazrednim budalama“ – napisao je Darko Matoš u Poletu. Nenad Miletić ocijenio je Johnnyja u Studiju nedovoljno jakim glazbenikom za trio. Na kraju je čak i Dražen Vrdoljak napisao nepotrebno zajedljiv tekst u Startu: „Otkrivajući svoje dobre strane, on ujedno izlaže i skliske površine ličnosti koja se sa zakašnjenjem ukrcala u jugoslavenski rock ekspres, uvjerena da joj do Velikog odredišta više nema prepreka.“

Ponižen, Johnny se obrušio na Mlinarca. Kudio ga je gdje god je stigao, na ulici, u medijima, posvuda. Mlinarec ga je jednom potražio pred Zvečkom. Skinuo je naočale za sunce kojima se skrivao od podsmijeha i rekao Johnnyju: „Opali mi šamar ako hoćeš, ali prestani srat’ po meni.“

Publiku pak frekvencije nisu zanimale. Publiku frekvencije ionako ne zanimaju, ona uglavnom ni ne zna što znači riječ produkcija, i ne zanima je. Publiku su u to vrijeme zanimali tempo, stav i emocija. Nešto od toga moglo se pojačati produkcijom, nešto istaknuti, nešto sakriti, ali ništa više od toga. Produkcija nikad nije mogla od dobre pjesme napraviti lošu, od loše dobru. I nevjerojatno je koliko je malo glazbenika bilo svjesno toga. Uostalom, nije Mlinarec oduzeo Johnnyju frekvencije. Ako je bio kriv, to je bilo zato što ih nije dodavao kao što je to radio Hus, ili pak Piko. Ustvari, Johnny je bio nervozan i Mlinarec se povukao. Dao je sve od sebe i napravio je tehnički ispravne snimke, ali nije imao Johnnyjevu suradnju u dodavanju. Pitanje je bi li je i Hus imao. Singl su napravili dobro zato što Johnny nije imao bend i morao je popuštati. U međuvremenu, apetiti su porasli.

Produkcija nije bila dobra, ali ključni problem tog albuma leži u loše izrezanom masteru, a ne u produkciji. Kod loše izrezanog mastera pogube se frekvencije. Čovjek koji je htio biti svjetska zvijezda nije imao elementarnog znanja iz tehnologije onoga čime se htio baviti. A Mlinarca, koji je imao ogromno znanje i želju podijeliti ga s mladim bendovima, više nitko nije htio za producenta.

Nastavit će se…

Naredni tekstovi:

Donosimo ulomke iz knjige ‘Zamisli život…’ Dušana Vesića – 2. dio: Album koji je promijenio smjer jugoslavenske rock glazbe

Donosimo ulomke iz knjige ‘Zamisli život…’ Dušana Vesića – 3. dio: Azra u Splitu i Sarajevu

Zadnje od Tema

Idi na Vrh
X