Doves ‘The Universal Want’ – povratak koji je vrijedilo čekati

Svako ponovno okupljanje iole popularnih bendova sa sobom će nositi i (često opravdanu) sumnju u razloge koji su ih nagnali da obrišu prašinu sa svojih instrumenata i zakopaju ratne sjekire.

Doves ‘The Universal Want’

U slučaju manchesterskih Doves, barem ako je vjerovati tadašnjim medijskim napisima, raspad 2010. godine nisu izazvali narušeni odnosi članova grupe, smanjivanje fanovske baze ili pad kvalitete njihovih albuma – Jimi Goodwin (basist, glavni vokal), gitarist Jez Williams i njegov brat Andy (bubnjevi) naprosto su se zasitili i odlučili okušati u nečem novom. Željene promjene braća su pokušala pronaći u bendu nazvanom Black Rivers, dok je Goodwin objavio prvo i zasad jedino samostalno izdanje, vrlo dobri „Odludek“. Sve to ipak se nije moglo mjeriti s diskografijom Dovesa u kojoj nije bilo slabih trenutaka, od eksperimentalnije nastrojenog debija „Lost Souls“ do mračnog popa oproštajnog „Kingdom of Rust“.

Dosadašnjem pokeru svojih albuma nedavno su dodali i jokera u obliku povratničkog „The Universal Want“ koji istovremeno kompilira sve ono što ih je svrstavalo među najbolje sastave ‘nultih’ i najavljuje puteve kojima bi mogli krenuti u novoj fazi karijere.

Ploču otvara „Carousels“ čija uvodna elektronika i samplirani ženski glas kotač vremena okreću točno dva desetljeća unatrag evocirajući „Firesuite“, pjesmu koja je u velikom stilu otvorila ‘izgubljene duše’. Sljedeća „I Will Not Hide“ i sjajna „Prisoners“ se akustičnom gitarom i orkestracijama naslanjaju na popističniji dio njihove pjesmarice, ploče „The Last Broadcast“ i „Some Cities“, a vrijedi izdvojiti i „Broken Eyes“ te „For Tomorrow“ koje premošćuju razdaljinu između dva glazbena puta Dovesa.

Naslovna „Universal Want“ podsjeća na radove indie dokumentarista iz Public Service Broadcasting, pokazujući da su pratili što se događalo tijekom njihovog izbivanja sa scene, dok je u „Mother Silverlake“ i „Cathedrals of the Mind“ moguće prepoznati i natruhe alternative dance sastava Sub Sub u kojem su još kao tinejdžeri krajem osamdesetih i ranih devedesetih napravili prve glazbene korake.

Tematika novih 10 pjesama također će biti dobro poznata štovateljima manchesterske trojke bilo da je riječ o nekoliko razbacanih slika u psihodeličnijim numerama ili introspektivnijim preokupacijama primjerenim autorima u pedesetim godinama života. Po pitanju tekstova svakako treba istaknuti „Prisoners“, posvećenoj trenucima u kojima se osjećamo nepovratno zarobljeni u vlastitoj glavi, i „For Tomorrow“ koja sinematski opisuje horore kroz koje svakodnevno prolazi čitavo čovječanstvo („I spend my days wondering what’s happened to us?“).

„The Universal Want“ nije samo jedno od uvjerljivijih diskografskih uskrsnuća u posljednje vrijeme, već i album koji nije daleko od vrha ovogodišnje produkcije. A nečim takvim stvarno se može pohvaliti jako malo glazbenih povratnika.

Ocjena: 8/10

(Virgin EMI, 2020.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X