Četrdeset godina karijere i povratak Mike Portnoya u postavu Dream Theatera bili glavni razlozi za još jedno listopadsko hodoćašće u Arenu.
Čini se da je listopad u Areni Zagreb prošao u znaku četrdesetih obljetnica. Prvo je Psihomodo pop slavio četiri desetljeća karijera, a zatim i Bajaga, a da je htio čak je i Nick Cave svoju Wild God turneju mogao pretvoriti u jedno takvo slavlje jer je upravo 40 godina prošlo otkako je objavio “From Her to Eternity”, svoj prvi album s pratećim bendom The Bad Seeds. A sinoć su u najvećoj zagrebačkoj dvorani nastupili i titani progresivnog rocka i metala, kako im se tepa, Dream Theater. I oni su, pogađate, slavili četrdeset godina zajedničkog muziciranja.
Za brojne obožavatelje iz Hrvatske i bližega susjedstva ovo nije bila samo prilika da se proslavi jubilarka s njihovim omiljenim bendom, već i ponovni susret s legendarnim bubnjarom Mikeom Portnoyem koji se nakon dugih četrnaest godina vratio u postavu. Upravo je njegov impozantni setup dominirao pozornicom i premda je legitimo upitati se je li ikome na svijetu potrebno baš toliko elemenata bubnjeva, budući da se najveći majstori najbolje prepoznaju ispred najoskudnijega seta, mora se priznati da je povratnik u bend opravdao, kako svoj status, tako i glomaznu bateriju i odsvirao moćan koncert unatoč tužnoj činjenici da je samo pola sata prije nastupa primio vijest da mu je preminula sestra. Primi našu iskrenu sućut, Mike.
Dream Theater je bend za perfekcioniste, one koji pomno uživaju u matematičkoj preciznosti koja gradi monumantalne glazbene građevine poput suite “Metropolis” koja je otvorila i djelomično zatvorila sinoćnji megalomanski nastup sastavljen od dva čina i s dugačkim bisom u ukupnom trajanju od tri sata. Moram priznati da mi je bilo potrebno nešto vremena za dekompresiju, budući da sam u Arenu zbog ranog početka stigao gotovo izravno iz Pule gdje sam uživao u potpuno drugačijoj glazbi i koncertu na kojemu ne samo da setlista nastaje na licu mjesta, već se i aranžmani pjesama rađaju u hodu, dočim je show Dream Theatera uhodana mašina koja melje svijetom iz večeri u večer prema strogo određenom planu i programu.
Drugi dio problema koji sam imao s početkom koncerta mora se pripisati sad već višestruko potvrđenoj činjenici da zvuk na tribinama u Areni, pa makar i onima najbližima pozornici, ne može biti jednak onome na parteru. U većem dijelu prvoga seta vokal je u bio utopljen u miksu da ga se teško moglo razumjeti i dobro čuti, a svi oni hejteri koji nisu skloni vokalnim eskapadama Jamesa LaBrieja (o da, ima i takvih) na to bi zločesto rekli da smo mogli proći i gore, na primjer tako da ga se čulo. Pjevač je neprestano šetkarao pozornicom pojavljujući se otpjevati svoje vokalne dionice i povlačeći će kad bi bend predvođen virtuoznim gitaristom Johnom Petruccijem preuzeo instrumentalni dio pjesama.
Još su trideset godina stara “The Mirror” i žestoki “Panic Attack”, barem na mojoj strani tribina, patili od dječjih zvučnih bolesti, da bi se stvar donekle popravila na “Barstool Warrior”, a sasvim na “Hollow Years” čiji je uvodni Petruccijev solo, kao uostalom i ostatak grandiozne balade, brzo upisan kao prvi vrhunac večeri. Naime, možete voljeti ili ne voljeti stil kojim svira gitarist Dream Theatera, ali sasvim je neosporno da je u pitanju jedan od rijetko velikih majstora na šest žica i morate mu skinuti kapu.
Nakon više od sat vremena i onoga što bi mnogima bilo sasvim dovoljno za jedan koncert, uslijedila je 20-minutna pauza prije nego su se na videozidu s pozornice stali vrtjeti vizuali s nadolazećeg albuma “Parasomnia” koji atmosferom podsjećaju na horore o opsjednutosti poput “Egzorcizma Emily Rose” i bilo je to jasan znak da će drugi set biti otvoren i najavnim singlom “Night Terror”. Ploča izlazi početkom veljače, a LaBrie je razveselio publiku najavivši da će bend ponovno krenuti na turneju na kojoj će novi materijal svirati u cijelosti.
Sonični maksimalizam Dream Theatera nikako ne bi bio potpun bez tvrde preciznosti basista Johna Myunga koji rjeđe staje u prvi plan, ali nemilosrdno puni zvuk svake pjesme, dok je Jordan Rudess na svojim svjetlećim i gibljivim klavijaturama u svojoj solo točki stvorio atmosferu koja je neke u publici podsjetila na zvučne krajobraze najslavnijih trenutaka Pink Floyda. Mene je, pak, najviše oduševila izvedba epske “Octavarium” koja je mojim osjetilima djelovala kao showcase svega najboljeg što ovaj bend može predstaviti na pozornici.
Prije koncerta bilo je mnogo dvojbi oko toga je li ovaj bend spreman na kvantni skok iz male dvorane Doma sportova, gdje su svirali svoj zadnji zagrebački koncert, do mamutske Arene. Opravdanje se moglo naći u činjenici da je ovo jedini koncert u regiji i svakako se čulo mnogo slovenskog i srpskog jezika na hodnicima u Laništu. Posjećenost na kraju nije bila ni blizu fijaska, ali praznih mjesta bilo je dosta više nego na ostalim koncertima u listopadu.
Dream Theater svira glazbu za perfekcioniste, a kako ja nisam jedan od njih moram priznati da sam po vlastitim kriterijima mnogo efektniju žaoku progresivnog metala osjetio na malom klupskom koncertu Ne Obliviscarisa pred svega nekoliko dana u Močvari. U svakom slučaju, ljubitelji ovog žanra mogu biti itekako zadovoljni s posljednjim tjednom u Zagrebu i nadajmo se da će se taj trend nastaviti, bilo na velikim ili na manjim pozornicama.
A mi s Ravno do dna ćemo se očito napokon malo odmoriti od Arene, jer znamo koje i kakve stvari je tradicionalno pune u završnici godine.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
