Najbolja zabava je na pankerskim feštama…
Prvo riječ o odabiru predgrupa. Zamišljam razgovor u uredu organizatora koncerta. – „Ekipa, radimo koncert celtic punk legendi Dropkick Murphys, kaj mislite ko bi mogo bit predgrupa? – „Mogli bi nekog repera stavit. Kaj radi Woo ovih dana? – „Sjajna ideja! Koga još?“ – „Ima onaj lik kaj je prije 150 godina pjevo u Prljavom kazalištu. To sluša ista ekipa.“ – „Ziher!“
Koncert je zbog fantomske prijetnje kiše sa Šalate prebačen u malu dvoranu Doma sportova, koja se pokazala adekvatnim zamjenskim prostorom. Ostao je i problem što je velik dio ljubitelja brže i žešće glazbe financija radi morao vagati bi li otišao na celtic punk Murphysa ili na gipsy varijantu Gogol Bordella noć ranije. Štogod izabrali, dobro su izabrali, jer su obje svirke bile sjajne, ali samim time što su bili primorani birati, na gubitku su jer su jedan odličan koncert na kraju propustili.
Momci su se vratili u Zagreb promovirati jedan od svojih najboljih albuma, „Signed and Sealed in Blood“ i odmah u glavu udarili navijačkom „The Boys Are Back“, otvorivši naguravanje i pogo, te već tradicionalno zalijevanje pivom. Misteriozan je ekonomski aspekt te tradicije. Čaša točenoga piva stoji petnaest kuna, a čovjek i ožedni od urlanja i skakanja. Zašto baciti pola čaše na glave ekipe ispred? Da si štedljivije pio, imao bi možda i za oba koncerta, a uštedio bi i na šamponu i regeneratoru i što već stavljaš u tu pankersku frizuru! Među bacačima nisam uspio naći nikoga tko bi mi mogao koherentno obrazložiti motivaciju iza postupka, pa sam nastavio skakati, urlati i prolijevati pivo.
Dropkick Murphys su za to vrijeme šarali i starim hitovima poput „Kiss Me, I’m Shitfaced“ i pjesme koja ih je proslavila nakon što ju je cijeli svijet čuo u Scorseseovu The Departed, „I’m Shipping Out to Boston“, i novim materijalom (primjerice „Jimmy Collins’ Wake“ ili himna koju je cijela dvorana otpjevala „Rose Tattoo“), ali i irskim folk baladama poput „Black Velvet Band“, „Fields of Athenrye“, „The Wild Rover“ i obradama poput „Which Side Are You On?“ The Weaversa.
U jednom trenutku tulum je postao prostački kad se nekoliko redova publike pridružilo bendu na pozornici ispunivši Dom sportova atmosferom kakva mu i odgovara – navijačkom. Jučer sam u izvještaju s Gogol Bordella nabrajao neke stvari koje sam naučio u serijskom posjećivanju koncerata. Naučio sam, i sinoć potvrdio, još jednu stvar, a to je da je najbolja zabava na pankerskim feštama.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
