U Šibeniku se toliko zabavljamo da je to sad već pomalo i tužno.
Program drugog izdanja showcase festivala i konferencije SHIP nemilosrdno grabi dalje kao da mu uopće nije stalo do njegovih crnih ovaca koje i dalje ne nalaze vremena za počinak. Tako bude večer, pa jutro – dan drugi. Počeo je konferencijski dio programa koji već tradicionalno na showcase festivalima izbjegavamo nagrditi svojim prisustvom, a o kojem će vam nešto više vjerojatno naš drugi reporter, gospodin urednik Zoran Zolja Stajčić koji je također s nama ovdje, pa svoje izvještaje pišemo u dva primjerka jer se trudimo pokriti čim veći dio programa.
Moja koncertna večer započela je na Tvrđavi sv. Mihovila nastupom pazinske etno skupine Veja jer mi je, eto, ostala jedna stara nepravda koju moram ispraviti, a koju sam počinio kad, također zbog odlaska na jedan showcase festival, nisam stigao napisati report s njihovog sjajnog koncerta koji su na proljeće održali u zagrebačkom Vintage Industrial Baru kad su promovirali vinilno izdanje svog aktualnog albuma “Škura ura”.
Za razliku od tog nastupa koji su odradili pred klubom punim svojih Istrijana u tolikoj mjeri da je poziv na bis odzvanjao “oĆemo još” sa za njihov kraj tipično istaknuto mekim Ć, ovaj put svirali su pred kolegama glazbenicima iz zemlje i svijeta i članovima raznih dijelova aparatusa koji čini muzičku industriju na istoj maloj pozornici Mihovila na kojoj su noć ranije nastupali i njihovi etno srodnici iz Kriesa.
Ove godine tradicionalna je glazba obilno zastupljena u programu festivala, ne samo zato što se zvuke narodne glazbe smatra strancima egzotičnima i utoliko zanimljivima, već zato što iz world music strujanja dolaze neki od naših najboljih izvođača, a uz Veju i Kries tu su i Balkalar koji je nastupio prvu večer, te Po’ metra crijeva koji također donose istarski melos, ali omotan u čvršći metal zvuk i dosta humora.
Pazinski bend svoje pjesme često utapa u mračnije tonove, a njihova “Anka” koja govori o nasilnoj smrti jedne djevojke od žandarske sablje vjerojatno je najmračniji komad glazbe na koji ćete moći naletjeti na SHIP-u. “Svi su momci plakali ki su Anku ljubili / Samo onaj nije plaka, ki je Anku zakla,” pjeva Goran Farkaš, a jeza koja se slušateljima provlači kroz kosti stvarna je i opipljiva.
Tijekom njihovog nastupa kolega iz redakcije i ja složili smo se da upravo prisustvujemo trenucima dosad najboljeg koncerta ovogodišnjeg SHIP-a, a ako su hedlajnerice večeri, britanske pankerice Lambrini Girls uspjele nadjačati istarske folkere, o tome ćete čuti u drugom reportu, jer ja nisam bio u stanju trpjeti Jonathan i slovenski Mrfy (koje smo gledali na ovogodišnjem MENT-u i nisu nas oduševili) kako bih ih dočekao.
Umjesto toga, spustio sam se do Kuće umjetnosti Arsen čiji program u našim izvještajima često ispašta upravo zbog poklapanja s programom koji se odvija na visokoj Tvrđavi. Tamo sam uhvatio nastup talentirane jazz bubnjarice Brune Matić koja je nastupila u formi kvarteta sa koprivničkim magom Vojkanom Jocićem na saksofonu s efektima prilično sličnima onima kakve koristi u svom slavnijem projektu Chui koji je na istom mjestu otvorio lanjsko izdanje ovog showcasea. Jednako je bitan u zvuku i sjajni gitarist Filip Pavić, a bend svira glazbu iz njezine pjesmarice prikladno nazvane “N O I S E” koja počesto zvuči kao soundtrack prometnog kolapsa u špici.
Iako mi se njezin album dopao, a i inače sam sklon glazbi koja iziskuje određen napor, isključivo mojom krivnjom i zbog priličnog umora koji sam osjećao, raspoloženje mi ove večeri nije bilo u skladu s njihovom izvedbom, pa sam nakon nekoliko kompozicija napustio Arsenovu halu u kojoj je ili opet bilo vruće, ili je i to bilo do mene, pa sam produžio nazad do festivalske baze u Azimutu gdje je otvorena i dodatna pozornica, tzv. Green Stage na travnjaku ispred kluba. Valja napomenuti da je, iako je kiša ove večeri izostala, neugodna bura donijela jednake probleme za posjetitelje kako Tvrđave, tako i pozornice na otvorenom na kojoj je prvi nastupio suludi poljski sastav Franek Warzywa & Młody Budda.
Velik dio vremena na showcase festivalima odvija se u tzv. networkingu, što je najčešće tek eufemizam za čašicu pića i razgovora s kolegama iz struke, pa sam po tom modelu popratio Poljake koji su me tako usputno slušani podsjetili na našu atrakciju Idema s kojim u svojoj zemlji dijeli status hot stuffa. Njihove mnogo više spominju povrće nego one Antunove, ali u svoj spoj pop punka ubacuju i dozu nečega što bi se moglo nazvati jazzom.
A tada se dogodilo nešto potpuno neočekivano. Bend je kao zadnju pjesmu počeo svirati svoju pjesmu “Grzybobranie” koja je nekakva suluda elektronička punk noise bomba kakvu bi u nešto elaboriranijem aranžmanu mogli smisliti The Comet Is Coming. Svi za stolom krenuli smo u ritmu mahati glavama, a odjednom sam začuo svoj vlastiti glas kako izbija iz grla govoreći: “Zašto mi se ovo toliko sviđa?!” Bilo mi je sasvim jasno da ovaj bend na temelju tog apsolutnog bangera zaslužuje novo slušanje.
Na istoj pozornici uslijedio je i koncert makedonskih hip hopera Dope Kukjata, mnogoljudnog kolektiva koji se kod kuće smatra kultnim sastavom, a njihov scenski nastup bio je doista upečatljiv i otkačen, premda je kvaliteta glazbe i izvedbe varirala od pjesme do pjesme. Možda se dio njihovog šarma gubi u prijevodu, ali kako kod naše ekipe nisu postigli željeni rezultat, neki su se ponadali da bi više sreće mogli imati s Filipom Rudanom, mladim kantautorom i bivšom zvijezdom The Voicea te osvajačem nagrade Porin za mladu nadu.
Ipak, ostasmo šatro iznenađeni što njegova bezlična glazbena baklava zvuči upravo kao da je izvodi neki od tih pjevača koji do slave stižu instantno putem popularnih glazbenih emisija umjesto da zanat peku na cesti kao pravi bendovi i kao da je nešto što bi amorfno i kriminalno neupućeno glasačko tijelo Porina moglo nagraditi staklenim konjem s dvije glave. Prisjetismo se lanjskog nastupa Nike Turković, pa nam se učinilo da ćemo svake godine dobivati po barem jednu takvu pop podvalu u programu festivala.
Dojam su popravili mladi trojac D. iz Zagreba, jedan od trenutno najistaknutijih izdanaka Superval fronte koji je ove godine nastupio i na INmusic Festivalu. Ovaj put njihovu glazbu doživio sam na prilično drugačiji način nego koji mjesec ranije. Premda je njihov stil još uvijek pomalo nedorečen i grabi nadahnuće iz staroga rocka koliko i iz novijih bendova poput King Gizzarda, D. te svoje često oprečne ideje uspijeva spajati na zanimljiv način i sasvim sigurno će uskoro stvoriti nešto koherentno i intrigantno u slučaju da se ne raziđu kao njihovi kolege iz DkD.
U međuvremenu se do Azimuta sa zidina spustio i vidno raspoloženi kolega Stajčić koji je ustvrdio da kao profesionalni izvjestitelji imamo dužnost festival popratiti u njegovoj cijelosti, a kako bi se to uspješno odradilo, morat ćemo posjetiti i posljednju lokaciju na kojoj se odvija SHIP, a to je nešto udaljeniji Tunel u kojemu u noćnim satima caruje zvuk elektroničke glazbe.
Kako ne bismo podbacili kao ljudi, pristao sam i na taj naoko završni korak večeri premda je autobus koji polazi na tu lokaciju trebalo čekati toliko dugo da stigosmo taman na završni act, beogradskog DJ-a Bojana Musulina poznatijeg kao Neutron. Premda nismo vidjeli mnogo programa u katakombama, odlazak se ipak isplatio samo zbog užitka koji sam doživio gledajući svog kolegu kako rejva do besvijesti. A ionako je to bila naša profesionalna zadaća.
Tako bude večer, pa jutro – dan treći. Što će nam donijeti i znamo i ne znamo, ali sad ćete me morati ispričati jer žurim do Azimuta gdje svoj proizvod predstavlja neki gospodin Jack Daniel i baš me zanima o čemu je riječ.
Saznajte više:
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
