Kiša nije mogla narušiti pozitivne vibracije koje se šire Šibenikom u drugom izdanju festivala u koji smo se lani zaljubili.
Nismo mi ovdje došli nešto mnogo pametovati, a još manje govoriti vam kako i što činiti u svom životu, ali na temelju nekih iskustava redakcije portala Ravno do dna koja je ove godine u proširenom sastavu pohodila drugo izdanje showcase festivala i konferencije SHIP u Šibeniku svakako možete naučiti neke stvari, a jedna od njih svakako je i to kako apsolutno ne postupati kad pohodite showcase festivale i konferencije poput, primjerice SHIP-a u Šibeniku.
Prije svega, nije preporučljivo festivalu dodati tzv. “nulti dan” koji se pretvori u prvu neprospavanu noć, ali zbog izložbe koncertne fotografije našeg talentiranog čovjeka sa zidina Valerija Baranovića, proslave jednog rođendana i glazbenog programa u režiji Gospode i pustolova, naš mali odred učinio je upravo to. Zabava se tako pretopila u naredni dan kad su napokon u velikom broju počela pristizati dobro poznata lica iz svih rukavaca glazbene industrije iz regije i šire, svi dragi prijatelji od kojih mnoge možda nismo vidjeli od prethodne takve manifestacije, ljudi kojima se veselite da bi već sljedeće jutro izbjegavali izravan kontakt s njima jer se sramite izljeva emocija kojima ste ih obasipali u opuštenijim trenucima sinoćnje zabave. Ali možda je to samo slučaj kod nas sklonih opuštenijim oblicima zabave.
U svakom slučaju, kad je festival došao do trenutka svog službenog otvaranja u polivalentoj dvorani Kuće umjetnosti Arsen na kojemu se osim organizatora iz domaćeg ureda za izvoz glazbe i šibenskog gradonačelnika Željka Burića glazbenim hodočasnicima u šibensku idilu obratila i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, naš kružok imao je doživljaj kao da je već polovica programa iza nas. Glazbeni program otvorio je koncert mnogoljudnog Mimika orkestra predvođenog Makom Murtićem čijih dvadesetak članova je potpuno napunilo pozornicu, kao i samu dvoranu koja se usprkos svojoj izvrsnosti pokazala premalenom za sve zainteresirane, pa je osim sjedećih mjesta nastala i gužva među stajačima sa strane, a temperatura u nedovoljno klimatiziranoj dvorani popela se do rubova izdržljivosti. Mak je iskoristio priliku najaviti i skorašnje snimanje novog albuma orkestra koje će se dogoditi u KD Vatroslav Lisinski pred publikom idući mjesec, a svojom uzbudljivom svirkom cijele čete vrhunskih glazbenika, Mimika nam je itekako otvorila apetit za materijal koji stiže.
Već lani se SHIP prvenstveno zbog svoje neodoljive lokacije uz more pretvorio u jednu od najljepših takvih manifestacija u Europi, a u svojim izvješćima, kao i u privatnim razgovorima, tu smo tezu ponovili toliko puta da nam se sad već čini gotovo izlišnom. Ali kad ste ovdje, nemoguće je negirati taj dojam. Festivalska baza u Azimutu cijelo vrijeme vrvi od života, ali sinoć je festival po prvi put doživio i neprijateljstvo vremenskih (ne)prilika koje su u grmljavinskim oblacima krenule prema gradu u trenucima kad su mnoge nožice lake već grabile po bezbrojnim stubama što vode na pozornicu Tvrđave sv. Mihovila gdje je program otvarao uživo iznenađujuće agilan i zanimljiv splitski sastav RØLØ.
Zbog najavljene oluje program se nije odvijao na velikoj otvorenoj pozornicu, već je u potpunosti prebačen na manji natkriveni stage za potrebe festivala nazvan Hull. Činjenica je da zbog takvog razvoja događaja nisu ispaštali RØLØ čiji je zvuk bio najbolji prve večeri, ni nova über hajpana senzacija Idem koja je u tročlanom sastavu (uz Antuna Aleksu na pozornici su divljali i Voado i Tandara) pokazala da je vrijeme tamo nekog muziciranja na instrumentima pomalo već stvar prošlosti i da klinci ne mogu odoljeti pametno napisanim tekstovima i zaraznim pop punk melodijama, pa makar bili izvođeni samo uz matricu u stilu kakvog alt boy banda. Njihove energija i karizma su ipak neupitni i pokazuju da je hype u ovom slučaju barem djelomično opravdan.
Ipak, glavni i nesuđeni headlineri prve večeri festivala, legendarni Kries, svakako bi na većoj pozornici dobili puniju zvučnu sliku koja bi opravdala njihov istaknut status u lineupu. Ovako je bend još jednom odradio odličnu svirku na kakvu smo od njih navikli, ali možda nije bilo onog soničnog šusa kakav uslijedi svaki put kad kad punom snagom udare mijehovi Andora Végha.
Spominjem nesuđeni hedlanjerski status Kriesa zato što je pleme poglavice Mojmira Novakovića uletjelo na tu poziciju gotovo u zadnji čas nakon što su u tom slotu prvotno najavljeni !!! otkazali cijelu turneju. Reakcije na ovu izmjenu na društvenim mrežama pokrivali su cijeli spektar od rezerviranog oduševljenja (“jel’ netko već rekao #hvalabogu?”) do otvorenog razočaranja, pa je netko tražio povrat novca jer je platio ulaznicu za strani bend, a zauzvrat dobio tamo neke “etno guslare”.
Etno guslari ipak su pokazali zašto su savršen izvorni proizvod s naše scene i istaknuli se u večeri kojoj doista nije nedostajalo štiha tradicionalne hrvatske glazbe nakon Mimike, a prije Balkalara čija se setlista uglavnom sastoji od suviše poznatih mahom međimurskih melodija. Oni su nakon zatvaranja programa na Mihovilu popraćenog obilnim padalinama nastupili u Azimutu, a nakon njih sviralo još jedno ugodno iznenađenje, mađarska Hakumba o kojoj vam nažalost nemam što pametno za reći osim da su dobro puhali u flaute i saksofone, jer ti posljednji nastupi nakon toliko prethodno procesuirane glazbe dođu na već pomalo otupljena osjetila, pogotovo ako im je prethodila neprospavana noć.
Vremenska prognoza trebala bi biti naklonjenija ovom ljupkom festivalu u njegovim narednim danima kad počinje i konferencijski dio programa, kao i afterpartyji za najizdržljivije u zloglasnom Tunelu. Ravno do dna će vas i dalje redovno obavještavati o razvoju situacije u Šibeniku, gradu koji po drugi put postaje pravom regionalnom mekom glazbenih aktera i apsolutnim “the place to be” u rujnu. Uz čestitke svima uključenima koji su već prvom večeri dokazali da prošlo izdanje nije bilo samo nekim sretnim čudom uspjela senzacija, odjavljujemo se u pripremi za drugu večer u kojoj ćemo između ostalih gledati i popularne srpske Ljubičice, još jedne etno majstore Veju, te neka potencijalna strana otkrića poput primjerice britanskih panekrica Lambrini Girls.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
