Dubioza kolektiv: Htjeli bi demokraciju, ali da budemo šupci, a to ne može

Dubioza kolektiv 17. studenog nastupa u zagrebačkom Domu sportova gdje će ujedno promovirati i svoj novi album čiji je izlazak planiran svega nekoliko dana pred nastup. Bend se proteklih dana muvao po gradu, pa je bilo vremena za sjesti s njima na terasu Tematskog parka rock and rolla u Hatzovoj i malo prodiskutirati, što o glazbi, što o dubiozama našeg vremena i naših prostora. Brano Jakubović i Vedran Mujagić ‘stavili su sve karte na stol’, a odmah na početku smo morali locirati gdje je ‘Valter’.

  •  
  •  
Dubioza kolektiv (Foto: Goran Lizdek)
Dubioza kolektiv (Foto: Goran Lizdek)

Hoće li se više vratiti Valter, ovo se sve ujebalo?

Vedran Mujagić: Izgleda da je Valter prvi razgulio i nema namjeru da se vrati. Negdje duboko u Njemački teritorij gdje je našao neki posao.

Bit će da vam dolazi i na koncerte, obzirom da puno svirate po Evropi. Koliki je omjer gastarbajterske publike spram domaće?

Vedran Mujagić: Kako gdje. Ovisi kako je naša dijaspora raspoređena. Recimo, u Indiji je bio jedan par iz Hrvatske koji je slučajno zalutao na naš koncert jer su bili na proputovanju.

Brano Jakubović: Za nas je idealan omjer 50:50. Recimo kad sviramo u Švedskoj pa bude 50 posto Šveda, mada je i to ‘Šveda’ upitno jer tu ima Portugalaca, Španjolaca, ne znam ni ja koga sve ne, i 50 posto bivših jugoslavenskih naroda. Jer onda se i oni nekako izmiješaju i poslije petnaest minuta više ne znaš ni ‘ko je ‘ko ni ‘ko je čemu (smijeh).

Vedran Mujagić: To je mala vježba integracije. Ali to može samo u ovim zemljama gdje zaista ima veliki broj naših ljudi kao što su Njemačka i Skandinavija. Već u Francuskoj i Španjolskoj ih nema toliko. U Istočnoj Evropi, tj. Poljskoj nema nikog našeg.

Taman da ih pola pleše na engleske pjesma, pola na ove naše…

Brano Jakubović: To ti taman nekako tako i krene. To je taj najljepši moment kad se izgubi to na kojem jeziku tko pjeva i tko na što pleše. I to je nekako poanta našeg odlaska tamo negdje.

Naš kolega s portala vas je uhvatio i u Turskoj u Gaziantepu, dakle u gradu na samoj granici sa Sirijom.

Vedran Mujagić: Uuu, sjećamo se, taman je rat u Siriji bio počeo. Taj Gaziantep je stvarno na kraju svijeta. Bio je tada i još jedan Bosanac na koncertu koji igra u njihovom nogometnom klubu.

Kako ste došli do toga da napravite pjesmu “treba mi zraka” od jednog refrena koji je otpjevao pokojni Dino Dvornik?

Brano Jakubović: Došao je na ideju producent Haris Čustović, koji je inače Dubrovčanin, ali je dugo godina imao adresu u Londonu, živio je tamo dvadesetak godina. On i Dino su se upoznali, jer je Dino često bio u Londonu. Krenuli su raditi neki usputni projekt i počeli sa snimanjima. Onda je Dino iznenada preminuo i to je tako ostalo na nekom hard disku u demo fazi. Dogodilo se da smo se slučajno sreli s Harisom u Dubrovniku i kako smo počeli pričati, rekao je da ima tu jednu nedovršenu pjesmu. Nije znao kako je završiti, pošto je on producent, a ne pjevač. „Imam taj refren i ne znam što ću s njim“, rekao je i predložio da pokušamo to zajedno uraditi. Poslao nam je tad dio koji je imao i onda smo mi osmislili pjesmu. Imalo je to svoju formu, jer ono što je karakteristično kod Dina Dvornika je što njegov glas nema godište. Sve što je pjevao i radio možeš primijeniti na bilo koje vrijeme. Ta univerzalnost je njegova najveća vrijednost. Čim sam čuo taj refren, nekako sam znao da je apsolutno primjenjiv. I taj tekst koji je Haris napisao je također bio upotrebljiv za današnje vrijeme. To su bila dva najjača razloga zašto smo odlučili da to trebamo uraditi. Harisa smo pozvali u Sarajevo i to smo završili za dva dana. Mislim, kad općenito nešto tako legne i klizne u dva dana, to je znak i da je dobro. Nije bilo potrebe za nekim uljepšavanjem i produkcijskim šminkanjem i merifetlucima. Pjesma je od početka do kraja imala sve što joj treba. I nama je bio zanimljiv spoj i na kraju krajeva to je i naš hommage Dinu Dvorniku.

Općenito držite do hommagea. Napravili ste ga i KUD Idijotima.

Brano Jakubović: Malo je to bila drugačija priča s KUD Idijotima, od ove. Kad se vratim u svoju mladost, kad sam bio omladinac, pratio sam Dina Dvornika onako paušalno. Bio sam nadrkani death metalac, kojem naravno ništa ne valja osim valjda Cannibal Corpse. I slučajno smo otišli kod jedne moje prijateljice na dernek i nismo znali da je Dvornikov koncert na igralištu na koje gleda njen balkon. Mi smo nešto roštiljali na balkonu, pa hajd’ da pogledamo i koncert. Nastupao je sa Songkillersima koji su tada doslovce izuvali iz cipela, ali su to radili s nekakvom lakoćom kao da su došli da pojedu ćevape. To su tako tresli iz rukava i sve moje metalske argumente srušili te večeri. I ja sam u tom trenutku počeo da pratim to što Dino radi. Vratio sam se i malo unazad i pročekirao sve što je on radio i sve što su ljudi oko mene govorili: „Ej halo, jes normalan?“. I onda se ‘omladinac’ malo pribrao i shvatio o čemu se radi, a s druge strane na KUD Idijotima smo odrasli. Jer kad imaš dvanaest godina, zakucan si za njih. Tako da su to dvije različite priče, ali s istim ishodom.

Planovi s albumom teku kako je i zamišljeno?

Vedran Mujagić: Pa da. Trebao bi izaći 13. studenog. Zove se „Pjesmice za djecu i odrasle“. Mislim da ima zanimljivih stvari.

Sistem je isti? I ovaj put idete na besplatni download uz objavu fizičkog nosača zvuka?

Brano Jakubović: Da, objavit će ga Menart, kao što ide i besplatni download. Menart se isto zalaže za to vinilno izdanje i ja bi to njima prepustio, jer to je sistem „stani u red i čekaj dok se vinil ne odštampa“. Ima dva mjeseca ‘peglanja’ oko toga. Voljeli bi da to bude, ako će oni sve ispeglat (smijeh). Dalje>>

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

  •  
  •  

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X