Bili smo sinoć u Areni i svjedočili estradno-narodnjačkom trijumfu Dubioza kolektiva, pa je sad došao i red na to se kaže što je na srcu i da se se k’o ljudi i oprostimo.
Kolektivu ide odlično. A što je s kolektivitetom? Naime, to pitanje nameće se nakon što je Dubioza kolektiv gotovo do kraja ispunio publikom u petak Zagrebačku arenu na Laništu. Je li to isti onaj kolektivitet koji je grozničavo skidao album „5 do 12“ iz 2010. ili možda onaj čije boje su se branile na prvom Terraneo festivalu u Šibeniku? Jer na Balkanu je, nažalost, sve u koletivitetu.
Uvijek se traži neki zajednički nazivnik, nešto što obilježava i nudi objašnjenje, nešto što podvlači razliku spram drugug, često suprotstavljenog, kolektiviteta. Granice između tih suprotstavljenosti također su jasne, kako između nacija, entiteta i teritorija tako i kad se gleda scena. Granica između onog što se naziva estrada i onog što je nekad imalo naziv rock scena, a danas je pod nazivnikom urbane kulture također je jasna, kao što je riječ o dva suprotstavljena kolektiviteta. Tu podjelu ne čini popularnost određenog sastava ili izvođača, već ideološki sklop.
Da je jučer Arenu napunio Dubioza kolektiv s ideološkim sklopom iz 2010. moglo bi se govoriti o trijumfu kontrakulture. No to nije slučaj. Tada je to bio sastav koji je prstom upirao u probleme i talasao u društvenim segmentima u kojima je trebalo talasati. U osam godina od tada taj sastav je prolazio kroz transformaciju da bi s novim albumom „Pjesmice za djecu i odrasle“ u potpunosti promijenio paradigmu. Više se ne upire prst u krivce, već se posprdno opužuje mentalitet.
Mentalitet je dakle zlatna, pardon žuto-crna, sigurnosna zona u kojoj se s visoka može sprdati s podjelama kao svojevrsnim balkanskim trade markom. U svijetu Dubioza kolektiva se sasvim lako iz „Apsurdistana“ doputovalo do lobotomije, i to ne nužno estradne, već one koja se može okarakterizirati kao kanalizacija kapitalizma.
Gledao sam ih 2013. u Domu sportova. Taj i sinoćnji koncert bili su nebo i zemlja. Sinoćnji je bio kretenski. Soundtrack za rakiju, kakav ni Bijelo dugme nikad nije postalo (a i Brkovi bi se trebali zabrinuti). Kaša lošeg narodnjaka i lošeg heavy metala na ska speedu, a između toga zborno pjevanje zatupljujuće loših mental(itet)nih refrena uz akustičnu gitaru, ili pak repanje na matricu elektro hitova minulih dekada, između ostalih i na onu Fatboy Slima. Signal da je kreativna vreća s brzopoteznim singlovima prazna i da se kao ‘zicer jingleovi’ moraju koristiti fraze i aranžmani koji su se desetljećima masovno ljepili za uši, i naravno apsolutno sve je podložno mutiranju ka narodnjaku.
Jedino što od novog materijala nije tako mutiralo bila je pjesma „Treba mi zraka“ nastala oko jednog refrena pokojnog Dina Dvornika. Možda se upravo sinoć u toj jedinoj novoj pjesmi koja je zvučala kao pjesma s glavom i repom zrcalila sva vrijednost genija Dina Dvornika, jer njegov refren ni jedna Dubioza kolektiv nije mogla spakirati u narodnjak. Dakle, Dinov vokal možeš strpati u funk, u hip hop, u rock, u dub, u eksperimentalno, u što god želiš, ali taj sinkopirani otisak i dalje ne ide u kalupe ‘balkanike’. Toliko o novom materijalu.
Ono staro pak, se pretvorilo u vic. Čak i „Walter“. I ta pjesma je bila ‘lagano’ prearanžirana kako bi izgubila svoju ‘na barikade’ oštricu. Zvučala je kao istrošena jeka s nedavnog koncerta Bryana Adamsa koja traži put iz dvorane u središnjem dijelu koncerta. Kolektiv je više energije trošio na ‘spontano’ raspjevavanje publike s riječi „Zagreb“ na što je ‘spontano’ krenuo ritam i melodija. Valjda tako ‘spontano’ pjeva i London, Berlin, Munchen…
Gola i besadržajna megalomanija. Visokoenergetsko oplakivanje mentaliteta kroz vic formu od strane benda koji je od kontrakulturnog agitatora postao vic. Kolektiv koji je napustio svoj kolektivitet da bi estradno-narodnjačkom kolektivitetu naizgled donio kvazi bunt na pladnju. Koga je Kolektiv unovačio i u što, u toj prepunoj dvorani sinoć? Ili je to samo bio hype za koncertni blockbuster ‘otkačenih balkanskih pirata s Kariba’ koji neumorno skaču po pozornici i svako malo traže feedback? A i ‘Piratima’ je valjda potrebno 150 feedbackova na koncertu kao opravdanje da je blockbuster i dalje blockbuster i dokle god je tako ništa osim toga nije ni važno, posebno ne sadržaj. Sukladno toj feedback opsesiji, oprostite na izrazu, zajebavati tisuće njih na parteru Arene i ignorirajući neke sigurnosne protokole, pa tražiti s pozornice da se parter dobrovoljno razdjeli koridorom na lijevu i desnu stranu, ili pak nešto kasnije da se sva ta silna masa ljudi počne tako unakrsno i kretati, jer smo, eto, Balkanci i nije neki vic. Ali eto može nas se na sve nagovoriti, čak i da se razdjeljujemo iz čistog vica, pa da se bez mozga potom sa suzom u očima smijemo mentalitetu.
Ustvari, smije se Kolektiv svom nekadašnjem kolektivitetu kroz kojeg se uspeo i volšebno ga zajebao. Ima dakle i Kolektiv taj balkanski talent za razdijelit. Pa kad je već tako, onda uistinu nema potrebe da ga ovaj portal, čije je ime prilično dubioznog karaktera, više prati.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
