Jazz je nastao improvizacijskim interpretacijama poznatih melodija, a ono što radi dvojac Dunjaluk moglo bi se okarakterizirati kao impro etno – improvizacijske interpretacije ‘zvuka nama poznatog mentaliteta’.
Kao da taj izmučeni balkanski mentalitet daje zvuku Dunjaluka pečat star više stotina godina, dok s druge strane podsjeća pomalo na one marokanske izlete Jimmyja Pagea kad svoju električnu gitaru podredi zvuku uličnih svirača u Marakeshu. Uz to je prisutan i jazz pristup u kojem kao da šturi zvuci koje proizvodi uglavnom jedan instrument i jedan glas stalno traže pukotine kako bi se probili i nadišli postojeće okvire.
Ostavlja Dunjaluk slušatelja u dvojbi je li sedam predstavljenih pjesama, od kojih jedna probija trajanje od 10 minuta, bio minuciozni istraživački rad dvoje glazbenika ili je sve plod kratkotrajnog zajedničkog nadahnuća u kojem se pratila muza zbog čega je puno toga ostalo grubo neobrađeno. Oboje glazbenika sposobni su i za jedno i za drugo.
Dunja Bahtijarević spada u sam vrh domaće etno i jazz vokalne ekspresije. Ona je jedna od pjevačkih stupova Mimike Orchestra pod vodstvom Maka Murtića, kao što je prije pet godina udarila visoke etno standarde kao pjevačica grupe Kazan (koja je također tražila inspiraciju u etno nasljeđu kroz koju je djelovala autorski).
Luka Čapeta je pak gitaristički genijalac koji pozlati sve gdje se pojavi svojim sviranjem koje kao da odražava ingeniozni ali i luckasti tijek misli. Prepoznao je to i jedan Kruno Levačić s kojim stalno istražuje nove zvučne krajolike, kao što je teško zamisliti zvuk sastava Mary May bez njegove uloge.
Dunjaluk je spoj te dvije jake interpretacijske i autorske magije, a osim što je ime nastalo kao kovanica imena aktera, ujedno je i turcizam koji znači: “ovozemaljski svijet”. Taj ovozemaljski svijet upravo je fokus glazbe Dunjaluka. To je svijet u kojem se u istom loncu paralelno krčkaju i sevdah i psihodelija kao spoj zapada i istoka u kakofoniji koju stvara mentalitet prostora u kojem obitava. To su dva jezika koja se po svoj prilici ne bi trebali razumjeti, ali Dunjaluk upravo to spajaju kao da je to nešto sasvim prirodno.
Dunja Bahtijarević točno odražava onaj epski prizvuk ženskog vokala u sevdahu – poput neke brane koja s dignitetom priječi da je bujica životne tuge preplavi dok o njima pjeva postojano i sa stavom koji ne dozvoljava bilo kakvo podilaženje i koketiranje s osjećajima koji bi začas mogli od svega napraviti tragikomediju. Luka Čapeta pak drži drugi kut kontrasta. Njegova gitara rogobori i zavija, poput zvijeri bez dara govora, ali čiste i propulzivne energije koja trese kavez u koji je ‘zvijer’ zarobljena.
To najviše dolazi do izražaja u centralnom cijelu albuma u pjesmi „Kamen gori“, nakon što uvodna „Bogata sam“ i „Džidža“ (odabrana za prvi singl), pripreme uši na ‘jezik’ Dunjaluka. „Kamen gori“ upravo donosi atmosferu samog naslova pjesme – kamen gori, ali duboko pod zemljom, nagovješćujući erupciju. Ta sedmominutna pjesma vas toliko zakuca, da se nakon nje ni ne primijeti da naredna „Mujo“ traje punih 11 minuta, jer dolazi kao 11 minuta nužnosti u kojoj se bol (i temperatura) otpuštaju u pjesmi najveće ‘milozvučnosti’ ovog albuma obzirom da Dunjaluk u nju uvodi i zvuk flaute.
Fascinantno je da ova ogoljena kombinacija ne donosi monotoniju, iako je ona nešto što bi se moglo očekivati, obzirom na hendikep nedostatka benda, jer vizija glazbenika je jasna i magnetična. Prepuštate joj se kao vožnji u nekoj mini-karavani koja vas vodi po brdima i dolinama Balkana zaboravljajući na luksuze poput istančane produkcije, da bi na kraju epski zaplovili kanjonima vijugave i hirovite rijeke Vrbas, prilično blisko ugođaju kako su to prije više godina dočarali Rundek Cargo Trio u pjesmi „Drina“ na albumu „Plavi avion“.
Ovo je svakako kvalitetno djelo iz kataloga prošlogodišnje domaće autorske produkcije, ali je medijski nažalost ostalo malo po strani ne pridobivši pažnju koju zaslužuje.
Ocjena: 8/10
(HDS Cantus, 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
