Povodom skorašnjeg zagrebačkog koncertnog predstavljanja vinilnog izdanja albuma ‘Morning Cluster’ hrvatsko-talijanske grupe East Rodeo porazgovarali smo s basistom Alenom Sinkauzom.
Nekako je uobičajeno pravilo za ovdašnje glazbene običaje da ono što je popularno u domaćem dvorištu nema šanse da to postane i izvan granica, dok oni koji bez problema mogu složiti inozemnu turneju koja isključuje zavičajne klubove uglavnom imaju alijenizirani status. To uglavnom nije posljedica razlike u ukusima, već činjenica koliko se ovdje i u glavama živi skučeno i izolirano od svijeta kojem bi eto željeli pripadati. Jedni od uspješnih ambasadora naše kulture, koji su u širem smislu na domaćem terenu ne samo nepriznati, već skoro i anonimni su članovi iznimno kvalitetnog eksperimentalnog internacionalnog glazbenog projekta East Rodeo. Važnost istome pak pridaju glazbenici poput Marca Ribota, Warrena Ellisa i Roberta Wyatta koji zdušno pomažu grupi svojim glazbenim angažmanom na posljednjem albumu „Morning Cluster“ čije će vinilno izdanje East Rodeo predstaviti zagrebačkoj publici 13. prosinca u Tvornici kulture kada će upriličiti i koncert. O tome tko su i što su East Rodeo i što im glazba znači pobliže nam je dočarao basist grupe Alen Sinkauz.
Kako je došlo do suradnje s Warrenom Ellisom i Marcom Ribotom, jer poznato je da se oni upuštaju isključivo u projekte koji im se sviđaju. Dakle kad i kako su postali vaši obožavatelji?
Alen Sinkauz: S obzirom da se radi o glazbenicima koji su utjecali na našu glazbenu edukaciju i stvaralaštvo jako nam je drago da su pristali na suradnju. Teško bi i nama bilo za povjerovat da nam je netko prije nekoliko godina spomenuo da će se ovakav kalibar glazbenika naći na našem albumu, iako je Alfonso Santimone već snimao s Ribotom i legendom engleske progresive poput Roberta Wyatta.
Marc Ribot je poznat publici kao beskompromisni gitarist i sjajan improvizator. Sve što glazbeno leži van uobičajenih okvira njega privlači. Već je bio upoznat s našim prethodnim albumom „Dear Violence“, (Kapa records/Trovarobato, 2009.) koji ga je asocirao na hardocoreovski miks San Ra i Sonic Youtha te je bez većih oklijevanja pristao na suradnju. Poslali smo mu nekoliko stvari s novog albuma koje su još bile u embrionalnoj fazi. Snimio je od 3 do 5 take-ova za svaku stvar i uredno nas informirao o procesu snimanja, npr. koje je gitare i mikrofone koristio. Ovdje bih ipak nadodao i suradnju s Gregom Cohenom. On je dugogodišnji kolega Marca Ribota u raznim projektima te ritmička i harmonijska pulsacija John Zornove Masade, Toma Waitsa i da ne nabrajam dalje. S njim smo pak imali priliku snimati zajedno u jednom predivnom studiju u Milanu (Officine Meccaniche). Radi se o stvari „Step away from the car“ koja se nalazi na zadnjem albumu. Osobno to mi je bio jedan od najljepših doživljaja od kad se bavim glazbom.
Kako se Warren Ellis našao na toj istoj stvari dugo vremena ni meni nije bilo jasno, jer njegovo gostovanje nije bilo ni približno planirano. Naš kazališni suradnik i ton majstor East Rodea, Vedran Peternel nalazio se u Parizu kad ga je Warren nazvao da snimi kod njega nekoliko skladbi za jedan projekt. Njih dvojica se znaju već duže vrijeme jer je Vedran bio i ton majstor Dirty Threeju. Tokom snimanja, Vedran je pustio Warrenu jedinu našu stvar koju je imao sa sobom, a to je bila upravo „Step away from the car“. Neočekivana Warrenova violina podigla je skladbu na neki drugi nivo dajući tekstu i glasu Ivane Sajko u duetu s Nenadom Sinkauzom i samoj kompoziciji dramaturški naboj, zaokruženost i još veću organičnost.
Sergio Pigozzi glasi za jednog od najboljih glazbenih promotora u Venetu, a upravo se s East Rodeom odlučio za ulazak u diskografiju. Kako se to dogodilo?
Alen Sinkauz: Sergio je naš dugogodišnji prijatelj. Oko desetak godina oplemenjuje grad Padovu i regiju Veneto s indie, folk, eksperimental, electro, noise bendovima iz cijeloga svijeta. Organizator je važnog studentskog festivala Summer student festival. Tokom ove godine smo se često čuli i raspravljali o tome kako bi bilo da udružimo snage i po principu DIY napravimo nešto korisno za nas i za publiku koja nas slijedi. Istoj se priči pridružio kolektiv/label El gallo rojo kojeg je član Alfonso Santimone, glavni krivac za live electronics, tipke i programing u East Rodeu. El gallo rojo je sveprisutniji fenomen na ne samo talijanskoj nezavisnoj sceni i broji oko pedesetak izdanja vanžanrovske i improvizirane glazbe, jazza, eksperimentale itd. Bitno je napomenuti da se radi o prvom vinilnom izdanju i El gallo roja i Pulsa. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
