Povodom skorašnjeg zagrebačkog koncertnog predstavljanja vinilnog izdanja albuma ‘Morning Cluster’ hrvatsko-talijanske grupe East Rodeo porazgovarali smo s basistom Alenom Sinkauzom.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=7u0S5ioNLDY[/youtube]
Kako održavate probe? Tko kome putuje?
Alen Sinkauz: Zvuči neozbiljno, ali se ne sjećam kad smo zadnji put imali probu… Čini mi se prije nešto manje od godinu dana u Puli dok smo pripremali materijale s Morning Cluster-a za koncertnu izvedbu. U malo dana što se vidimo radimo mnogo i koncentrirano. Uvježbavamo razne aranžmane i dogovaramo strukture pjesama. Probe smo znali imati kad god bi nam se dogodio day off tokom turneje… Tako smo se snalazili s prostorijama u Puli, Padovi ili Ljubljani na primjer. Mislimo da jednom kada se materijal uvježba nema potrebe zatvarati se u prostoriju i ponavljati ga u nedogled, jer takav pristup bi nam brzo dosadio i na koncertu nam se ništa novo ne bi dogodilo. Nikad nas nije palilo svirati stvari napamet.
Na Terraneo ste priredili pravu bombu od nastupa i može se reći da ste suvereno zavladali velikim open air stageom. Jeste li imali sličnih iskustava ili su vam možda draži klubovi?
Alen Sinkauz: Imamo iskustva s velikim pozornicama, iako je main stage Terranea za koji centimetar veći od ostalih gdje smo nastupali. Nastup na Terraneu je bio po meni jedno od najboljih izdanja East Rodea ove godine. Tome je definitivno doprinijela pozitivna atmosfera i opuštenost tokom svih dana festivala i sjajna organizacija, a o tehničkim uvjetima da ne govorimo, zato bih definitivno izdvojio Vedrana Peternela koji nas je marljivo pratio za miks pultom.
Osnovani ste 2002. godine pod okriljem eksperimentalnog kazališta TAM teatromusica u Padovi. Kakve su vaše današnje poveznice s teatrom i angažmanom oko njega?
Alen Sinkauz: Svi su članovi East Rodea nastupali kao izvođači ili skladatelji u raznim kazališnim projektima, no ipak je kazalište bliže Nenadu i meni, jer smo konstantniji u takvoj vrsti projekta od talijanske polovice. U našem slučaju teatar je zaslužan za razvijanje mogućnosti zvuka u odnosu na tekst, pokret ili sliku. Otvorio nam je oči i uši prema neočekivanim smjernicama u timskom radu s umjetnicima različitih izričaja i pri samom pristupu zvuku i instrumentu. S takvim smo iskustvom upoznali spisateljicu Ivanu Sajko koja propituje kazalište na vrlo sličan način kao i mi glazbu. Surađivali smo na predstavama „Rose is a rose is a rose is a rose“ (2010.) u produkciji ZKM-a i „Prizori s jabukom“ (2011.) u produkciji Dubrovačkih ljetnih igara koju će zagrebačka publika moći vidjeti u proljeće sljedeće godine u Teatru &TD.
Konstantno propitujete glazbu i njene dosege, u kojem smjeru „trenutno putujete“? Postoje li konture novog albuma?
Alen Sinkauz: Još uvijek smo koncentrirani na live nastupe i promociju „Morning Clustera“. Uvijek volim reći da će nas koncerti i ovaj zvuk kojim se trenutno bavimo odvesti na neko drugo mjesto, zato se i slažem s tobom kad upotrebljavaš glagol putovati. Ima novih ideja, sigurno, no mislim da ih za sada svatko od nas drži za sebe. Trenutačno Nenad i ja radimo na novom IDM projektu gdje kroz improvizaciju i live sampling istražujemo proces nastajanja „instant compositiona“ u okvirima electro dub noisea. Naziv projekta mijenjamo prema rednom broju dana na dan izvedbe. Volio bih za kraj nadodati da će cijenjena publika koja gleda i prati događanja na TV-u moći vidjeti video spot za pjesmu „Brod“ koji je režirao Simon Bogojević Narath.