Basist i klavijaturist Russell Leetch i novi gitarist Justin Lockey koji je zamijenio Chrisa Urbanovitza pričali su za portal Ravno do dna.
Opet ste u Zagrebu, gdje vam je ovo već drugi festivalski nastup, svirali ste također i u klubu. Koje prostore općenito držite da su prirodniji za vaše nastupe?
Russell Leetch: Volimo i jedne i druge, iako nam nekako klupski koncerti bolje pristaju. Bolja je povezanost s publikom. Ne gubi se fokus kad je klub u pitanju, onda je publika došla najviše zbog nas, što nije slučaj s festivalima na kojima ima puno izvođača. No opet taj ljetni ugođaj i velika open air pozornica nosi drugu vrstu dobrog osjećaja. Iako i sad nije nešto pretjerano toplo, ipak kao da svi slavimo što konačno ne moramo boraviti u zatvorenim prostorima. Mislim da je kod nas Britanaca to više istaknuto kao i kod drugih sjevernjačkih naroda koji tijekom godine ne vide previše sunca.
Obraćate li pažnju na glazbene kritike vaših albuma?
Russell Leetch: Naravno i na one koji nam daju jednu zvjezdicu i na one od kojih dobijemo četiri ili pet. Dobro je dok se piše. Nismo uvredljivi tipovi po tom pitanju. Tko ne može otrpjeti kritiku bolje da se bavi nečim drugim. Mislim da je gotovo nemoguće objavljivati albume i stalno imati dobre kritike. To bi me više plašilo.
Nakon Zagreba na redu su Glastonbury, T In The Park i još ljetnih festivala. Je li nastup na INmusicu neka vrsta zagrijavanja pred nastupe na domaćem terenu? I koliko se općenito hrvatska publika razlikuje od britanske, obzirom da, evo, postajete česti gosti kod nas?
Russell Leetch: Možda drugi mogu na to gledati tako, ali za nas je svaki koncert jedinstven jer si uvijek pred drugim ljudima. Trudimo se uvijek iz početka da nam nešto ne pokvari večer. Svirali bi s istim žarom u Hrvatskoj, da smo kojim slučajem nastupili na Glastonburyju prije toga. Mislim da mi i prema van šaljemo tu vibraciju da ne želimo biti prihvaćeni s imperativom da smo britanski bend. Mi smo jednostavno bend i isticanje porijekla ne smatramo važnim u tome što radimo. Glazba je tu da izbriše granice. Nama je važno nastupati u puno zemalja, a ne biti nekakvi ekskluzivci uglavnom za britansku publiku. Što se tiče hrvatske publike, ne razlikujete se previše od bilo koje evropske publike. Osjeti se da vam engleski jezik nije stran, slično reagirate na određene pjesme kao i drugi. Mogu čak reći da nas prihvaćate toplije od nekih drugih, a mi volimu tu vrstu izmjene energije i emocija.