Edo Maajka: Moji ljudi su kopači po prodavaonicama ploča

Glasnogovornik Dana prodavaonica ploča 2 je reper Edo Maajka, autor albuma ‘Slušaj mater’, ‘No sikiriki’, ‘Stig’o ćumur’, ‘Balkansko a naše’ i ‘Spomen ploča’,
velika glazbena zvijezda i veliki ljubitelj prodavaonica ploča.

Edo Maajka (Dpp2)

Edo već neko vrijeme živi u izraelskom Tel Avivu. Uz nove, očinske,  dužnosti u životu, završio je i novi CD – „Štrajk mozga“. O svemu tome bit će naravno više riječi uskoro – izravno od njega. Kao glasnogovornik Dana prodavaonica ploča Edo je, na njegov jedinstven način, napisao tekst u kojemu opisuje kako je i zašto zavolio glazbu, prodavaonice ploča i ljude koje u njima susreće.

U Zagreb sam doš’o glazbeno dobro potkovan. Kad si teenager to nije mala stvar jer se bez problema uguziš u svaku ekipu koja na klupici cuga i svirucka. Ne znaš svirat ali bar znaš tekst i davati ritam rukama po nogama.  Nepogrešivo sam znao kako zvuči svaki ton solaže od Slasha, tačno kako ide uvod i kolko dugo traje prije nego Nele kaže: „Sam đavo ti je dao brzinu eskivaže“, znao sam drugi i treći vers pjesama i sve „hej ahaaaaa“ ili „Denise otključaj Denise“ momente. Ako ne znaš te momente, onda ne znaš stvar. Vrlo brzo nađeš par takvih ko ti. Kao u svakom geekluku i ovde se razmjenjuju informacije i dobra. Nasa okupljališta su koncerti i kafane. I naravno record shopovi.

Išli smo u record shopove uglavnom da gledamo i preslušavamo. „Iz sve snage“ je bio jedan od takvih dućana, pored diskova i kaseta imali su i najbolje majce. Mogo si ih gledat po cijeli dan pa te skroz sjebu. ‘Vam’ se okreneš –  muzika a ‘vamo majce, pa ovde plakati, cijeli dan kao u fliperu.

Muzika mi je omogućila da proputujem dosta. Gdje god došli record store je bio jedna od obaveznih stvari za pogledat i ubit par sati kopajući po albumima. Nekako kad ulazim  u takav dućan osjećam se fino, nisam nikad imo priču i podjelu „moji – tvoji“, ali record shop je bio i osto mjesto gdje znam da su unutra neki moji. Pogotovo u vinil shopu. Sad to imam i s comic shopovima i ko svaki hipohondar s apotekama.

Volim velike vinil shopove, tu mogu provest cijelo popodne. Zato ne svraćam u njih ako nemam vremena al kad odem – stanem tamo i kopam.
Dođem s hranom, pravim pauze za cigaru, pričam o starim pločama s ljudima koji znaju puno bolje od mene, tam naletim na još gore smarače i evo ga, neko mene smara ali konačno sa stvarima koje me stvarno zanimaju. Uživam ko Pernar pred kamerama. Živjeli smarači i kopači, vidimo se na Danu prodavaonica ploča 2… „

Edo Maajka

Zadnje od Vijesti

Idi na Vrh
X