Edo Maajka opet je na Brdovitom Balkanu, a prva koncertna stanica u petak bila je zagrebačka Tvornica kulture.
Kako je i najavio u intervjuu prije par dana, Edo Maajka priredio je petak u Tvornici kulture tulum za ekipu koja ga nije vidjela godinu dana. Bio je to i po gabaritima tulum, jer se sve odigravalo u Malom pogonu uz slabu rasvjetu kako vjerojatno i svjetlo reflektora ne bi dodatno podizalo temperaturu ovog nastupa koji bi mogao nositi i epitet ‘back to underground’, obzirom da sam i ja osobno vjerovao kako će nastup biti u Velikom pogonu. No čini se kako Edin obiteljski život u Izraelu i fizičko odsustvo sa scene, bar u slučaju Zagreba utječe na njegovu popularnost. To naravno nimalo nije utjecalo na njegovu izvedbu. I dalje je na pozornici moćan, zabavan, karizmatičan, savršeno razumljiv, i što je najvažnije aktualan.
Bilo mu je dovoljno par dana boravka ovdje da uhvati sveopću vibru, pa stoga nije ni propustio uputiti riječi kritike spram referendumske inicijative za unošenjem promjene u Ustav po pitanju definicije braka kao najavu pjesme „Drukčiji“ s njegovog posljednjeg albuma „Štrajk mozga“ kad mu se na sceni pridružio Kandžija. Kandžijino prisustvo također je imalo sve odlike spontanog druženje dvojice repera na pozornici, a ne nekog ‘službenog gostovanja’. Kao da s Edom može biti drukčije? Jer bio je tu i freestylea, ali i neočekivane Maajkine reakcije na Kanžijino ime Stjepko Galović, jer kako kaže to ga uvijek nasmije, kao što su Hrvatima smiješna bosanska imena. Daleko da je to bilo zajedljivo, već samo jedna u nizu opuštenih zezancija. Edo je neprikosnoveni stand up majstor, natjera suze, što zbog smjeha, što interpretacijom svojih tekstova pred čijom emotivnom snagom nema zaštite – naravno ako ste imalo svjesni nedostataka vlastita životnog okruženja na ovim prostorima.
Napunio je ‘baterije’ vjerojatno svakome tko je bio u uskomešanoj masi u Malom pogonu. Bar meni jest. Godilo je. Kao i našto kasnije iskreno i neopterećene veselje škotskih navijača koji pjevali na glavnom zagrebačkom trgu u noćnim satima koji se u tom trenutku činio kao trg nekog drugog grada. Jedino je konverzacija grupe golobradih domaćih navijača u noćnom autobusu opet pridonijela grubom prizemljenju u balkansku stvarnost prepunu mržnje, frustracije, seksizma, rasizma i agresivnog govora iz kojeg vrišti ništa drugo do slabo prikriveni kukavičluk. Ne znam ni kako bi se uopće sreća manifestirala u tako toksičnim nutrinama da je kojim slučajem ishod jučerašnje utakmice bio drukčiji. Pitao sam se slušaju li ti golobradi nabrijanci svoje majke, kad već ne slušaju Maajku. Možda onda ne bi imali poriv da svakog muškarca u kiltu nazivaju pederom.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
