Jedno od najpristupačnijih izdanja dugogodišnje karijere benda kojemu je glavna osobina bila gotovo neprobojna nepristupačnost.
Einstürzende Neubauten svoju četrdesetu obljetnicu postojanja odlučili su obilježiti novim studijskim albumom”Alles in Allem”, svojim prvim službenim izdanjem u više od dvanaest godina kada je objavljen njihov zadnji takav uradak, “Alles wieder offen”. U međuvremenu su se oglasili tek pločom “Lament” 2014., studijskom rekonstrukcijom izvedbenog djela stvorenom za komemoraciju izbijanja Prvog svjetskog rata.
Četrdeset godina djelovanja nije malo i kao svaki sastav koji toliko vremena provede na sceni, Neubaten su se prilično odmakli od svojih početaka i eksperimentalne avangardne buke proizvedene na smeću kakvu još uvijek vežemo uz njihovo zvučno ime. Naravno, bend ima brojne “pravovjerne” fanove koji nisu zadovoljni približavanju mainstreamu koje Blixa Bargeld i ekipa prakticiraju u kasnoj fazi karijere, ali “Alles in Allem” nalazi ovaj bend i dalje vrlo sklon eksperimeniranju u kreativnom procesu, što će se otkriti u analizi pojedinih pjesama.
U svakom slučaju, mišljenje predanih obožavatelja nije nešto što ovaj bend shvaća olako. Njihovi “supporteri”, kako se nazivaju, veoma su prisutni u stvaranju glazbe, kao i u njezinom izravnom financiranju. Neubauten su početkom stoljeća praktički izmislili crowdfunding pristup u nastanku njihovog materijala, a fanovi koji izdvajaju novac za snimanje kako bi zauzvrat dobili pristup dodatnom materijalu, vlastitim sadržajem pridonose i spotovima benda, kao i samom pisanju pjesama.
Primjer toga je i “Ten Grand Goldie”, prvi singl i uvodna pjesma albuma za koju je spot snimljen za vrijeme prvog udara koronakrize, pa tako u njezinom spotu, osim Blixe pod zaštitnom maskom možemo vidjeti i prazne stanove supportera za vrijeme samoizoliranja. Već samim zvukom ova pjesma zvuči prilagođenije radijskim valovima od gotovo bilo čega proizašlog iz Blixine avangardne kuhinje u prvih četvrt stoljeća postojanja, a šaljiv spot, kao i uostalom prva naslovnica albuma u karijeri na kojoj se pojavljuje sam bend dokazuju odmak od artisitičkog pristupa prema opuštenijem i uobičajenijem sadržaju u skladu s popularnim strujanjima u glazbenoj industriji.
No, već je i ova pjesma koja na jednoj razini govori o susretu komunizma i neoliberalizma u Berlinu, prošarana eksperimentalnim procesom sabiranja nasumce odabranih riječi, dijelova rečenica i fraza od fanova koji su stvorili umjetni bazen iz kojeg bi Blixa pecao sadržaj. I upravo ovdje leže dva temelja ploče od kojih jedan predstavlja topografija i povijest njemačkoga glavnog grada, a drugi nasumično pisanje koje često vodi u nadrealistički krajobraz koji je i dosad bio često prisutan u izričaju ovog benda.
Zanimljivo je da je cijela berlinska tema nastala na temelju jedne pjesme “Welcome to Berlin” koju je Blixa naknadno odbacio kao preciničnu i preizravnu, ali je ostavila iza sebe golemu rupu koju je postupno popunio sav ostali materijal sa zajedničkom tematikom vezanom za taj grad. Sama pjesma je konačno ubijena i pokopana te je se ne može pronaći ni među dodatnim materijalom deluxe izdanja i čini se kako će do daljnjega ostati samo još jednom tajnom u arsenalu Neubautena.
Nakon uvodnog singla slijedi pjesma “Am Landwehrkanal” koja već u naslovu nosi ime jedne lokacije u Berlinu, umjetnog kanala u koji je svojedobno bačeno mrtvo tijelo Rose Luxemburg (čime se pjesma također bavi), a koji također služi kao lokacija na kojoj Blixa nostalgično promišlja o kreativnim danima mladosti (“Wir hatten tausend Ideen / Und alle waren gut” – imali smo tisuće ideja i sve su bile dobre). Zanimljivo je da ova pjesma leži na melodiji koja bi se čak mogla proglasiti i narodnom, pa je tako vjerojatno riječ o prvoj pjesmi benda koja gotovo poziva slušatelja da zapjeva uz nju.
“Möbliertes Lied” je bila pjesma koja je poslužila kao polazišna točka albuma, a svi oni koji kod Neubautena vole samo zvuk strojeva, bušilice i vrisak, mogu se donekle zadovoljiti s “Zivilisatorisches Missgeschick”, jedinim brojem koji u sjećanje vraća njihova izdanja sa samog ruba slušljivosti poput, primjerice albuma “Zeichnungen des Patienten O. T.” iz razdoblja kada se Blixa pridružuje redovima Bad Seedsa, tada novopokrenutog benda Nicka Cavea. Prvu polovicu albuma zatvara “Taschen” pjesma koja odiše atmosferom aktualne izbjegličke krize sa svim nepoznatim opasnostima koje leže na svakom koraku života u egzilu, dok druga strana ploče počinje sa “Seven Screws”, pjesmom u kojoj Blixa prvo na njemačkom, a zatim i na engleskom artikulira potrebu za preslagivanjem vlastitog identitenta u nešto nebinarno i potpuno novo.
Naslovna pjesma te ujedno drugi singl još je jedna koju bi se moglo proglasiti baladom u neubautenskom smislu te riječi i donekle je na istoj liniji kao neki od njihovih poznih uspjeha poput “Nagorny Karabach” s “Alles Wieder Offen” a nakon nje slijede još tri berlinksa toponima. Prvi je “Grazer Damm” nazvana prema bulevaru u sjeverozapadnom dijelu grada gdje je Blixa odrastao. Na ovoj pjesmi Bargeld nakon dugo vremena svira gitaru, a nastala je, kao i velik dio ostatka ploče “programom za pisanje” koji bend naziva Dave, a riječ je o igri uvelike sličnoj “Oblique Strategies” Briana Ena u kojoj autori smjernice u kreativnom procesu dobivaju iz karata s porukama koje proizvoljno tumače u trenutku pisanja materijala. Posljednje dvije berlinske lokacije su “Wedding” i “Tempelhof”, prva okrug u gradu, a druga zatvorena zračna luka koju autor povezuje s rimskim Panteonom koji spominje na početku pjesme.
Alles in Allem, ovaj album je jedno od najpristupačnijih izdanja dugogodišnje karijere benda kojemu je glavna osobina bila gotovo neprobojna nepristupačnost. To će im vjerojatno zamjeriti neki od onih koji su ih upravo zbog te osobine voljeli, dok će možda drugima milimetarski odškrinuti vrata koja vode u čudesan zvuk buke, strave i nelagode koji je činio njihovu glazbu toliko veličanstveno stranom da je bila neusporediva s bilo čime što je dotad moglo biti prozvano muzikom. No, gledajući “Alles in Allem” izvan konteksta onoga što mu je prethodilo, riječ je o izrazito snažnom albumu, dovoljno glatkom da bi se svidio, a opet dovoljno zaigranom u svojem inicijalnom eksperimentalnom kreativnom postupku da bi bio zanimljiv svima koji u glazbi traže nešto uvijek novo i drugačije.
Ocjena: 9/10
(Potomak, 2020.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
