Porinovirus po 27. put buknuo na HTV-u: I dalje se poštuje distanca od 21. stoljeća

Sinoć je održana, kažu povijesna, 27. dodjela Porina. Povijesna po mjestu održavanja, sasvim, pak, ispodprosječno uobičajena po svemu ostalome.

Porin 2020 (Screenshot)

Porin se dobro snašao u novonastalim uvjetima globalne pandemije. Kako i ne bi, on svoje kronične bolesti već godinama nosi za sobom i, za razliku od svoje sestre Dore, nikad nije bio na respiratoru. Ne da se, uvijek gura po svome, bez obzira što je dijagnoza svake godina sve lošija.

I ne odnosi se ova prvoloptaška fora iz naslova samo na prosječno godište nominiranih u najatraktivnijim kategorijama, već na ukupan pristup osmišljavanju dodjele. Čak i u ovakvim televizijsko-studijskim uvjetima, budući da se okupljati u dvoranama još ne smije, bilo je prostora da se ceremonija kreativno uzdigne malo iznad binga. Ali, ne. Najprestižnija hrvatska glazbena nagrada svoje simptome porinovirusa brižno njeguje.

Opća slabost, umor i bolovi u mišićima

Porin je nevitalan 27-godišnjak, staroliki mladac kojemu već i samo ideja o promjeni prouzroči bolove. Bez suvišnih pomaka, stajati na mjestu, ne talasati i čekati novi val virusa koji će opet doći dogodine, opet na proljeće. To je formula nepamtljive dugovječnosti. I kad bude dogurao do stotog rođendana, imat će Psihomodo u kategoriji za rock album.

Imat će i zbrkano i preobilno glasačko tijelo, ali i dalje će se zaklinjati na struku i stručnost. Hrvatska je, prema popisu porinovskih glasača, zemlja s najviše glazbenih stručnjaka po glavi stanovnika koji, ako nema Gibonnija ili Graše na popisu, glasaju po principu eci-peci-pec.

Suhi kašalj i otežano disanje

Virus koji je Porin stjerao u HTV-ov studio idealan je izgovor za nepostojanje scenarija. Ovoga puta nije bilo čak ni pokušaja humora, ali smo zato čuli da je održavanje Porina u doba covida „dokaz neraskidivosti veze glazbe i čovjeka“. Ma, bogati. Ili ono kada se idući glazbeni broj najavio sa: „a sada malo dobre, stare glazbe“. Vrh. Porin nikako da prodiše, guši se u vlastitoj vremenskoj petlji u kojoj se vrte ista lica, isti sinopsisi i uglavnom isti dobitnici.

Iva Šulentić i Ivan Vukušić, Barbara i Duško nove generacije, tako mladi, a već tako istrošeni. Voditelji koje mjesecima i godinama gledamo u svako doba dana i u svakoj hateveovskoj shemi. Prpošnost, mladost, razvučeni osmijesi i uvijek isti naučeni voditeljski fazoni. Razlike između „Kod nas doma“, „A strane“ i „Porina“ nema. Barem je Marko Tolja dobio Porina za najbolju mušku vokalnu izvedbu iz ruku svog vjenčanog kuma Vukušića. Ajde, neka.

E da, Marko Tolja… Kako su javljanja nagrađenih, kao i uradi-sam-spotovi išli preko videostreama, pomno se birala scenografija. Muzičari su se uglavnom javljali iz soba i studija u kojima su po zidovima bile obješene gitare, plakati ili neki fora detalji, Mile Kekin kupio je i buket svijeća, a naš se Tolja uključio u prijenos sjedeći pored amfore. Pa jebemusve dragi Marko, to je kažnjivo posjedovati.

Slabljenje osjetila okusa i mirisa

Nije to sad spika Porin je mainstream, a mi smo ovdje snobovski alternativci i kvazikužeri, pa nam je to sve bljutavo. Bljutavo jest, ali nije do nas. Iz godine u godinu gledamo sve te Porine, Dore, škicnemo i Lijepom našom jer pretenciozni kič-projekti, kao i treš, imaju neku svoju sadističku privlačnost. Čovjek se na trenutak osjeti bolje u svojoj koži, viče na ekran, smije mu se, ruga i misli da je bolji. A kurac je bolji. Potpisnik ovih redaka je naglas uzviknuo „bravo!“ kad je J.R. August dobio Porina za album godine, na trenutak se činilo kao da mu je stalo. Ali je, isto tako, svako malo bježao na YouTube kanal Sare Renar koja je, poput prekaljenog underground diverzanta, stream iz svoje dnevne sobe tempirala baš u porinovskom primetimeu.

Rizična skupina

Psihomodo pop, Neno Belan, Opća opasnost, Vanna, Grašo, Urban i ostali starosjedioci porinovskih kategorija. Svi su oni, prema ukusu glasačkog tijela, stalni postav nagrade, i jednog će dana iz kategorija za najbolje albume i pjesme samo prijeći u dobitnike nagrade za životno djelo. Bez ijedne godine pauze.

I baš se tu, u kategoriji životnog djela, skrio biser večeri. S tugom smo konstatirali da će Josipa Lisac biti uskraćena za pljesak pune dvorane u Rijeci, no svojim petominutnim govorom potpuno nas je razoružala. Velika je Josipa.

Nećemo biti do kraja nepravedni, nije rizična skupina pokupila sve što vrijedi na Porinu. Učinio je to samozatajni J.R. August, s albumom na engleskom. Bravo!

 

P.S. Nećete ostati uskraćeni za popis slavodobitnika, oni su OVDJE.

Zadnje od Komentar

Idi na Vrh
X