Nije ovo jedan od onih pitkih i masama privlačnih tipova world musica, ali šteta je da samo rijetki imaju volje istraživati i posjećivati konecerte ovako unikatnih bendova.
“Bilo bi nam drago kad biste postali novim vlasnikom jedne od majica našeg benda, sami smo ih izradili kao i većinu instrumenata koje sviramo,” poručili su momci iz jemenskog benda s berlinskom adresom El Khat sinoć u Vintage Industrialu. Podsjetilo me to na pankersku DIY revoluciju u kojoj su bendovi sami proizvodili i dizajnirali sve od kostimografije do mercha, ali ima nešto i u zvuku i u stavu El Khata što također djeluje pankerski.
U zvuku je to možda najviše onaj clang-boom-steam moment koji proizlazi iz činjenice da su određeni elementi dvaju setova bubnjeva zamijenjeni komadima grubog metala, pa aranžmani počesto zvuče kao orkestar s jakuševačkog brda, a budući da su melodije bliskoistočne (neke narodne, a neke pak izvorne pjesme glavnog autora benda Eyala el Wahaba), cijela stvar djeluje onako kako bi netko iz naših krajeva mogao zamišljati autentičan zvuk jemenskih ulica i tržnica. Osim spomenutih udaraljki, el Wahaba svira i druga jedinstvene instrumente koje ili trza poput gitare ili gudi poput gusli, što bendu daje dodatnu zvučnu specifičnost.
Ako pak pričamo o stavu, o tome mogu više nagađati budući da ne pričam arapski, ali znajući da su u pitanju pjesme imigranata, još k tome arapskih Židova, možete biti sigurni da su nabijene političkom porukom. Album koji su predstavili na sinoćnjem koncertu lanjski je “Mute”, objavljen za etiketu Glitterbeat Records, a i njegov naslov je sam politička poruka. Odnosi se na ušutkivanje drugoga koje se provodi u Izraelu, ali i na sam rat i mržnju i podjele po religiskim i rasnim linijima koje također šire “nijemost” nekomunikacije, o čemu El Khat između ostalog pjeva na albumu.
Na samom početku nastupa trojac je djelovao pomalo sramežljivo, da ne kažem oprezno, pred malobrojnom publikom (okupilo se manje od pedeset duša), pa kao da su čekali prvi aplauz kao potvrdu od okupljenih da im se sviđa to što sviraju kako bi se opustili i uhvatili groove koji će rasplesati posjetitelje. Nije trebalo čekati dugo i već nas je Yefet Hasan koji svira orgulje i udaraljke učio koracima plesa ispred pozornice. Taj ritual je, čini se, nekaako dodatno povezao publiku s bendom i nekakva kamaradrija je uspostavljena.
Početkom ove godine El Khat je svirao u Ljubljani s još jednim bendom s Glitterbeat etikete, Gordanom, a kako je taj tjedan u Zagrebu svirao samo Gordan bez El Khata, bojao sam se da smo propustili priliku za upoznavanje njihove berlinsko-jemenske kakofonije. No, evo, samo četiri mjeseca kasnije nepravda je ispravljena i možemo samo zažaliti što njihov nastup nije privukao više posjetitelja.
Naravno, nije ovo jedan od onih pitkih i masama privlačnih tipova world musica kakav rasprodaje manje dvorane poput one Močvarine, ali doista je šteta je da samo rijetki imaju dovoljno volje i znatiželje za istraživanje i posjećivanje konecerte ovako unikatnih bendova. Koliko često imate priliku slušati kako lik iz Jemena gudi o tamburu koju je sam izradio dok mu drug drži ritam nabijajući po felgama? I ako vam to ne zvuči kao bolji provod od bilo čega drugoga, što nije u redu s vama?
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
