Uskoro će u Tvornici kulture održati koncert Električnog orgazma, a u međuvremenu je objavljen koncertni album s iste pozornice snimljen prošle godine.
„Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme”, biblijski je stih koji je u besmrtnost rocka upisala grupa The Byrds. Vjerojatno tako postoji vrijeme i za proslavu i za svjesno hiberniranje (u narodu poznato kao i čmrljenje). Kasna jesen ionako sumorne 2022. činila se kao salivena da se u zagrebačkoj Tvornici kulture obilježi 40. obljetnica izdavanja albuma „Lišće prekriva Lisabon” Električnog orgazma.
Album klaustrofobičnog ugođaja je s četrdesetogodišnjim odmakom dobio (paradoksalno) slavljenički sjaj, prepričan i odsviran bez gubljenja svoje suštine. Dok je vani lišće i čmrljavo vrijeme prekrivalo Zagreb, Srđan Gojković Gile i Ljubomir Đukić Ljuba (koji su svirali i pjevali na originalnom izdanju) su iz pomoć Branislava Petrovića Banane, Zorana Radomirovića Švabe i Blagoja Nedeljkovića Pačeta uspjeli starim pjesmama dati glanc u smislu “što nam je nekad bila muka, sad je dobra priča”.
Osobno, pjesme s albuma “Lišće prekriva Lisabon” izvedene na način kako su odsvirane i otpjevane u Tvornici, sjajna su pozadinska muzika za prometne gužve kad šofer bespomoćno sjedi u automobilu – to je taj sentiment napetosti koja je zakočena sa svih strana, pa se čak ni ne pjeva, nego škrguće. Osobno, mnogo pasivne agresivnosti je zauvijek napustilo moje tijelo kad je izašlo kroz moja usta dok sam u autu stajao na semaforu, okružen morem automobila i mrmljajući: “Dokolica… dokolica… dokolica…”
Iako je u prvom dijelu koncerta u prvom planu bio album “Lišće prekriva Lisabon”, “En vivo en la Fabrica” je bazično kompilacija najvećih hitova Orgazma, kao i prvi live album koji odaje dojam kompletnog koncerta. Dosadašnje live kolekcije bile su kompilacije koncertnih snimaka, a ovdje je kompletan koncert Orgazma pružen slušatelju na uvid.
S obzirom na različite faze u djelovanju Orgazma, još jedan izazov je bio pjesme različitih senzibiliteta objediniti pod jedinstveni zvuk. Orgazmu je to uspjelo, pogotovo su dopadljive Ljubine klavijaturističke dionice na pjesmama kao što su “Kapetan Esid” ili “Seks, droga, nasilje i strah” ili “Svečane bele košulje”. Ljuba nije bio u sastavu kad su te pjesme originalno izdane, ali sada su pjesme bez takvog zvuka klavijatura teško zamislive. U sličnoj (vrlo dobroj ili izvrsnoj) formi su i ostali članovi Električnog orgazma: sva duhovna, glazbena i druga lutanja u 43 godine postojanja sastava su donijela neprocjenjivo iskustvo i vitalnost – za razliku od brojnih muzičara u poznim stvaralačkim fazama, za Orgazam se ne može reći da snimaju loše studijske albume, i to se osjeti na ovoj kolekciji snimaka kad se pjesme iz kasnih faza predstavljaju publici.
Uz “Živo i akustično”, koji je ipak dokument jednog drugog vremena i pristupa, “En vivo en la Fabrica” se kvalificira kao prvi live album Električnog orgazma za one koji bi htjeli čuti kako (danas) zvuči električni Električni orgazam.
Ocjena: 8/10
(Croatia Records, 2023.)