Godine 1981. su kombinacijom kraut rocka i punka ispisali prvo poglavlje novog vala. Iduće 1982. su otkrili tripove i uplovili u psihodeliju, da bi 1983. snimili album obrada. Za svaki drugi bend bi ta kronologija događaja upisana u tu samo jednu rečenicu označavala strelovit uspon i još strelovitiji pad. Osim za Električni orgazam koji slovi za jedan od najdugovječnijih jugoslavenskih bendova.
Stoga je možda pravo pitanje koje treba postaviti na samom početku jest: Kako to da se Električni orgazam nije ugasio te 1983. godine? Jest da je bend učinio prave stvari na početku, ali onda je napravio potez koji obično gasi svaku pomisao na diskografsku uzbudljivost nakon dva suluda poteza kreativnosti koji su urodili plodom. No jedno je sa sigurne udaljenosti analizirati nešto tako neočekivano, a sasvim drugo pokušati ući u dinamiku jednog benda i pogotovo u tom vremenu koje se debelo razlikuje od današnjeg. Rock je dugo vremena bio poprište koje je jelo svoju djecu, s tim da njegova djeca nisu tražila milost niti su je ikome davala, bar što se samog rocka tiče. Veliki broj njih je ulazio s narativom “do daske”, tj. potrošiti se maksimalno u svakom pogledu; i fizičkom i kreativnom. Kalkulacija trajanja nije se razmatrala. Također, kad je akterima bilo jasno da su izgorjeli, izlazili su iz priče, tj. benda. Uzmemo li “Paket aranžman” kao neku referencu; članovi grupe Šarlo akrobata bili su svjesni da su zajedno sagorjeli već nakon prvog albuma. Idoli – slična priča. Nakon što su iznjedrili svoje kapitalno djelo i s njim ispušili kod publike, odlučili su biti pop sastav koji igra po pravilima tržišta. Gorču čokoladu nisu vjerojatno u životu okusili i kraj je došao brzo.
Električni orgazam s prvim albumom pak nije bio toliko u fokusu koliko spomenuti. Drugi album “Lišće prekriva Lisabon” kršio je sva tek zacrtana pravila novog vala. Gotovo pa anti novovalni album. Ali on je iznjedrio onu sinergiju između članova unutar benda koja se obično drži krajnjom točkom rocka, a to je kad kreacija, droga i karakteri idu ruku pod ruku na svoj famozno nedokučiv način. Električni orgazam je upravo na “Lišće prekriva Lisabon” postao bend, za razliku od Šarla koji je nakon “Bistriji ili tuplji čovek biva kad…” prestao biti bend, a isto se dogodilo i Idolima s albumom “Odbrana i poslednji dani”. Šarlo i Idoli kad su došli do krune kreacije, pukle su sve spone među članovima koje su ih dotad držale.
Članovi Orgazma su pak prvu pravu inicijaciju, svoje prvo “bratstvo po muzici” pronašli na “Lišće prekriva Lisabon”. I to je krucijalna razlika. Oni su htjeli biti skupa i htjeli su ići dalje. Htjeli su biti muzičari. Najveći dokaz tog tada otkrivenog bratstva bio je odabir fotografije Čavketa za naslovnicu albuma. Dakle, svi složni i, doslovce, električnim orgazmom okupani. Bilo im je apsolutno svejedno tko će od “braće” na naslovnicu. Njih naslovnice nisu zanimale, već da potraje orgazam – električni. Sve ovo ima za svrhu pojasniti situaciju oko “Les Chansones Populaires”, tj. korijena nastanka albuma obrada. Naime, uvijek je dobar test vrijednosti u tome koliko se uvjerljivo mogu izvesti pjesme uzora. Za producenta je i ovaj put bio odabran Toni Jurilj koji je radio s bendom na prijašnjem albumu “Lišće prekriva Lisabon”, ali u igru je neočekivano ušao i Piko Stančić, producent eponimnog prvijenca, ali u ulozi bubnjara.
Da nije bilo tako, pitanje je li bi se “Les Chansones Populaires” ikad dogodio. “Našli smo se u studiju, on (Piko Stančić) je došao iz Zagreba, mi iz Beograda i radili smo na licu mesta – probamo pesmu i odmah snimimo. Ali mi smo taj materijal manje više celokupno odradili s Čavketom koji je uhapšen neposredno pred snimanje, a onda i zaglavio u zatvoru. Piko je uleteo da spasi stvar. Možda smo mu neke demose slali da čuje kako pjesme zvuče, ali ništa više od toga. Piko maestralno svira bubanj na tom albumu, meni je to možda njegov najbolji bubnjarski uradak ikad, od svega što je snimio”, prisjetio se Gile te situacije. Možda treba spomenuti da se to Giletovo oduševljenje Pikom kao bubnjarem dogodilo i prije, pa se u odvažnijoj mjeri prelilo odmah i na period nakon snimanja albuma. Naime, Piko i Gile su 1982. godine, dakle prije “Les Chansones Populaires” radili zajedno u projektu kojem su odlučili dati ime Hijene.
“To su bili demo snimci, nikad nije snimljen ceo album, možda ima pet pesama. Ono što jeste zanimljivo i jeste veza sa “Les Chansones” je da je “Blue Moon” zapravo taj demo snimak Hijena. Mi smo pokušali ponovo da ga snimimo u Ljubljani, al’ nismo bili zadovoljni. Taj snimak Hijena je imao puno bolju atmosferu. Onda sam ja uzeo kasetu sa tim demo snimkom i pustio preko walkmana koji je imao mono zvučnik. Na to smo onda stavili mikrofon u studiju i snimili to sa tog ‘kanta’ zvučnika na traku. A onda smo još malo usporili ceo snimak da ja dobijem malo dublji glas, blizak Elvisu. To je sve bilo u cilju da rekreiramo autentični Sun Studios zvuk iz vremena kad je Elvis to snimio”, prisjeća se Gile. “Les Chansones Populaires” većinom je sniman u travnju 1983. u ljubljanskom studiju Tivoli, a već u jesen Gile i Piko pod nazivom Hijene žele objaviti ploču “WooDoo za početnike” koja nažalost nije naišla na interes izdavača.
Dakle, spomenuti električni orgazam kao nužni sastojak grupe Električni orgazam iako je naglo i nasilno prekinut jer je Čavke završio u zatvoru, ipak je pronašao put do ostvarenja u novom poglavlju. I tu opet dolazimo do klasičnog “Električni orgazam obrata”, a to je da su se svi u tim obradama toliko dobro našli i “iskopali” neke unikatne momente da je vjerojatno pobijedilo ono poznato Giletovo nahođenje: “Evo sada vidiš da može” po kojem je kasnije nazvao svoj prvi solo album. “Les Chansones Populaires” se možda po svojoj definiciji “albuma obrada” može činiti kao album predaje, no ipak je riječ o nimalo običnom albumu te vrste, kao i o rokerskoj drčnosti i želji da se ide protiv (mainstream) struje. Za početak, album “Popularnih pjesama” nosi francuski naziv, i sasvim neobično za jednu 1983. u Jugoslaviji donosi pjesme isključivo na engleskom jeziku. Još i tada su bili popularni prepjevi, ali Električni orgazam nije htio ništa prepjevati.
Popis autora i pjesama i dan danas drži vodu. Bowie, The Rolling Stones, The Beatles, The Doors, T. Rex, The Velvet Underground, Richard Rodgers i Lorenz Hart, te Gerry Goffin i Carole King, odnosno “Locomotion”, “Citadel”, “Metal Guru”, “I’m Waiting for the Man”, “The Man Who Sold the World”, “Being for the Benefit of Mr. Kite!”, “When the Music’s Over” i “Blue Moon”, drže “Les Chansones Populaires” u svojoj raznolikosti, ali i pričaju priču o bendu u prenesenom značenju, posebice s vremenskim odmakom i kad je faktografija poznata. Jer Orgazam je startao kao brzi vlak (“Locomotion”), a još brže otkrio LSD (“Citadel” je pjesma s “Their Satanic Majesties Request”, najpsihodeličnijeg albuma Stonesa). Zatim, treba li pretjerano objašnjavati “I’m Waiting for the Man”, “The Man Who Sold the World” i “Being for the Benefit of Mr. Kite!” u trenutku dok je Čavke bio u zatvoru, te “When the Music’s Over” kao posljedicu za cijeli bend, kao i neizlječivu čeznutljivu tugu o kojoj pjeva jedna “Blue Moon”? U toj Jugoslaviji 1983. u kojoj se nakon afere s Ipetom Ivandićem na svakog rokera kao čičak lijepio netko iz unutrašnjih poslova, Orgazam je na jedan osebujan način ispričao priču o tome što je snašlo bend, dakako jezikom supkulture nedokučivom spomenutim “organima”. Sve je naizgled izgledalo kao da su se prijestupnici upristojili uz album šansonjerskog naslova dok je Juga vrtjela kukovima na “Locomotion”.
Ako se vratim na pitanje s početka: “Kako to da se Električni orgazam nije ugasio te 1983. godine?”, odgovor je vrlo jednostavan: Pa tek su tada kao bend shvatili što mogu i trebaju raditi. Shvatili su da mogu (is)trajati i kad im okolnosti ‘pucaju u nogu’.
(Jugoton / Croatia Records, 1983. / 2023.)
*Tekst je objavljen u knjižici uz vinilno reizdanje “Les Chansones Populaires” (CR, 2023).
PS: Jedno oko je trip, drugo je hors.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
