Najdugovječniji orgazam Yu rocka u petak je u ugodno popunjenoj Tvornici kulture proslavio trideseti rođendan ‘Distorzije’, uz eponimni prvijenac, najvažnije ploče svoje karijere. Usprkos obljetničarskom povodu, ovaj se koncert ni po čemu nije razlikovao od bilo kojeg drugog nastupa Gileta i ekipe u zadnjih pet-šest godina.
Večer su, kao i prije 18 mjeseci u istom klubu, otvorili zagrebački garage rock povratnici Rizol koji su u međuvremenu objavili i novi album „Strategija“. Otkako su ponovno počeli s radom, gledao sam ih nekoliko puta i moram priznati da svakom svirkom postaju sve bolji. Svojih pola sata odradili su „u petoj brzini“, žestinom kakve se ne bi posramili ni Stoogesi, pri čemu vrijedi spomenuti da Rizoli garažni zvuk povremeno efektno proširuju punk’n’rollom („Dolazi noć“) i post-punkom („Pogrešan“). Za novi singl „Lice“ ovom su prilikom snimali i spot, a čitavu priču priveli su kraju njihovom najpoznatijom i najboljom pjesmom „Ona je nova“.
Izvedba kompletne „Distorzije“ nije se bitnije odrazila na set-listu Električnog orgazma pošto su u jednakoj mjeri bile zastupljene sve faze karijere. Također, radilo se o albumu zahvaljujući kojem su te 1986. zaplivali srednjom strujom pa i ne čudi što većina pjesama s njega predstavlja nezaobilazni dio repertoara svakog njihovog koncerta. Upravo na toj ploči Orgazam je dovršio transformaciju u klasičan rock’n’roll bend na tragu Marca Bolana i Stonesa iz prve polovice sedamdesetih, gotovo nespojiv s ranim psihodeličnim punkom i eksperimentima s „Lišće prekiva Lisabon“.
Unatoč tome, „Debela devojka“ „Vudu bluz“, „Ja sam težak kao konj“, „Kapetan Esid“ i „Ne postojim“ i danas zvuče svježe i aktualno, dok bi neke druge, manje uspjele trenutke „Distorzije“ (obrada „Lui Lui“, „Vidim svoj lik“) po završetku ove turneje trebali zauvijek ostaviti u ropotarnici povijesti. U publici su se, kako to i obično biva na njihovim nastupima, sjede glave tiskale s klincima bitno mlađim od tih pjesama, a i jednima i drugima grupa je ponovno priredila stvarno dobar rock’n’roll tulum.
„Vi“ i „Nebo“ vratili su nas u dane „Paket Aranžmana“ i debija, mraka devedesetih prisjetili su se fantastičnom „Seks droga nasilje i strah“, a neprežaljenog Čavketa u „Kako bubanj kaže“. Uz Srđana Gojkovića, Orgazam već desetak godina ima i rezervnog frontmena, klavijaturista i povratnika u bend Ljubu Đukića, koji posebno uvjerljivo preuzima mikrofon u troakordnim punk bombama s početaka.
Pred kraj su odsvirali i „Igra rokenrol cela Jugoslavija“, himnu svih onih kojima u životu nije bilo potrebno ništa osim muzike i zajebancije. Onih čije su nebo samo par godina kasnije zauvijek vezali žicom.