Elemental na Šalati – Zagreb pamti

Volim svjedočiti čistim pobjedama. Onima koje ne samo da nisu umrljane, već ni dobivene kroz iglene uši na bodove, posebno kad su okolnosti otegotne. A Elemental je za sinoćnju ‘bitku’ imao otegotnu okolnost, a to je bio Beer Fest na zapadnom dijelu grada – masovka s besplatnim upadom na kojoj su te večeri hedlajnirali Grše i Pips Chips & Videoclips. Pipsi su najavili album novim singlom i time osvježili priču, dok je Grše prvi hrvatski glazbenik koji je dospio na prvo mjesto Croatia Songs Billboard charta – prvi su izbor za stariju urbanu publiku, a drugi kao najuspješniji traper za mlađu. Uz to, u subotu, uz ponudu od 180 vrsta piva, te besplatni ulaz kako je već kazano.

U istoj večeri Elemental je vodio bitku za svoju prvu solo Šalatu, uz jednu vrstu piva i upad od 19 eura, tj. 16 za one koji su ih nabavili pretprodaji. Za zagrebačke koncertne okolnosti to je nimalo zahvalna startna pozicija.

Obzirom da sam na Šalatu krenuo tramvajem sa zapadnog dijela grada, hrpa omladine ispraznila je tramvaj na Tuđmancu na kojem je već u 19 sati bila gužva – prava vudstokovska slika. Pola sata kasnije Dina Jashari je sa svojim bendom izašla pred gotovo prazan plato stadiona Šalata.

Možda nikad manje publike na Šalati u trenutku izlaska predizvođača, općenito gledano. No ipak tijekom njenog nastupa se prostor ubrzano počeo puniti, pa se za nekih 15 činilo da i nije baš tolika katastrofa, ali opet propuštena je dobra prilika da se ova talentirana makedonska pjevačica i prošlogodišnja dobitnica Nagrade Milana Mladenovića za najbolju pjesmu pokaže ipak malo većem broju zagrebačke publike.

Dina je već jednom otvarala koncert Elementalu, na proljeće 2022. na festivalu Kontakt u beogradskom Domu omladine, pa je zagrebački gig bio očigledno dobar znak da se ta suradnja zasigurno pokazala zadovoljavajućom, posebno u situaciji kad Jashari iza sebe ima punokrvni sastav, a ne samo gitaristu Luku Toševa. Proljetos na MENT-u u Ljubljani je njen nastup bio jedan od zapaženijih festivalskih nastupa, a nakon kluba Kino Šiške sinoćnji koncert je pokazao da cijela stvar funkcionira i na open air pozornici.

Doživljavali Dinu Jashari kao pop, ili po modernom kazano; kao bedroom pop, zagrebački nastup nije imao slabe točke. Bend je bio uigran i fluidno je pratio emotivne Dinine stihove i senzualnu izvedbu. Dina je nešto poput brazilskih pjevačica. Ona komunicira glazbom i kroz glazbu. Nema trenutaka u kojima persuazivno pokušava prodrijeti do slušatelja u smislu da očajnički želi oteti pažnju. Naizgled ona samo pjeva pjesme, ali je ta struktura i izvedba ono zbog čega će upravo privući pažnju. „Boi“, „Doma“, „Toa“, „Dosada“ jednostavno su prodirale polako, ali sigurno poput vode, a kako ih je publika postepeno prihvaćala, tako je lagano rasla i pozitivna tenzija na pozornici na kojoj su muzičari sve češće ulazili u igranje solo točakama u kojima je čak i bubanj dobio svoj prostor u finalnom krešendu.

Plato se u polusatnoj pauzi ubrzano punio, a ljudi su pristizali i kad je Elemental zasvirao „Hej sanjalice“ dok se na velikom video zidu vrtio animirani spot za istu pjesmu. S nabrijanom gitarskom distorzijom Erola Zejnilovića u uvodu zakotrljala se „Neustrašivi“ i tu se već dogodila prva jača konekcija benda u publike kroz grupno pjevanje fraze „eo, eo“. Jest da je Remi kazala kako ne govori puno između pjesama jer je osjećala da joj drhti glas, ali to nije odavala niti jedna izvedba, dapače snažnije i samouvjerenije frontwoman stage persone od nje nije bilo u tom trenutku. Na koncertu je od početka sve bilo ‘pod konac’; od izuzetno precizne svirke, izvrsnog zvuka s razglasa, do video i light produkcije u kojoj je svaka pjesma imala svoj vizual, svoju priču i svoju boju.

Već u tom prvom dijelu je to bilo jasno s crno-bijelom stilizacijom novog singla „Usta na usta“ koja je u sebi nosila neki „Radio Ga Ga“ moment, a opet i kad je bilo jednostavno vizualizirano kao na pjesmu „Tijelo pamti“ bilo je vidljivo da je sve kreirano s puno pažnje na detalje. Svaka pjesma nosila je svoju katarzu, a sve zajedno je taj osjećaj za svakom novom izvedbom gurao sve dalje i dalje.

Shot je izvrsno podigao atmosferu kad je „Sto jedan razlog“ najavio riječima da mu je drago „što se ekipa iz Zambije vratila sretno doma kao obitelj“ i tim ljudima, koji su ni krivi ni dužni prošlo sito i rešeto jer su samo htjeli usvojiti dijete, time je posvetio tu borbenu pjesmu Elementala.

Nešto kasnije „Romantika“ je svojim ubitačnim funk ritmom Šalatu dovela do usijanja, a nakon ‘hlađenja’ s reggae završnicom došlo se do druge vrste emotivnih vrhunaca. Dok su se u pozadini vrtjele fotografije prve faze u kojoj su su Elemental činili Remi, Shot i Ink nakon uistinu puno vremena se mogla čuti „Dal’ sjećaš se“, pjesma iz prve faze rada iz koje se tada dao naslutiti potencijal „koji tek treba izaći iz kutije“. Bio to blast to the past popraćen i Shotovim i Remijinim navlačenjem hoodica na glave. Taj spleen kroz koji kao da usišete atmosferu noćnog Zagreba nastavljen je kroz „Crveno“ da bi kao mini cjelina unutar koncerta završen s pjesmom „Ilica“ koju je 2020. progutao pandemijski mrak da bi sinoć oživjela kao koncertni adut koji publika zborno pjeva.

Dok je na nebu puni Mjesec iskočio iza noćnog oblaka, na pozornici na Šalati je zasjalo „Sunce“ na video zidu, a time i nova doza grupne euforije koja se pretočila i u „Dobar dan“. No tek nakon toga se činilo da produkcija svjetlosnog showa počinje na vidjelo izvlačiti „tešku artiljeriju“, iako je i dotad sve bilo besprijekorno i maštovito. Na „Daj mi“ kreće laserski show koji produbljuje party osjećaj. Kako je tempo ubrzao s „U mojoj glavi“, koja je više zvučala kao sviranje remiks verzije, tako je kombinacija lasera i video produkcija stvarala hologramsko ozračje iznad pozornice. Kao da je cijeli koncert bio izmješten u neki paralelni svemir, a iz njega su se Elemental s lakoćom vratili s „Nema ga“, himnom tranzicijske generacije, da bi potom uslijedila i druga himna iste, odnosno „Priroda i društvo“, a obje još uvijek odzvanjaju svojom aktualnošću ovog našeg kontrastima prožetog društva.

Puna dva sata, koliko je trajao službeni dio koncerta, kao da su se sabila u sat vremena. Bilo je ispunjeno i nadahnuto i uvijek kad vrijeme tako brzo i neprimjetno proleti jasno je da je to jedan „onih“ koncerata, jednostavno kazano; najboljih.

Prvi bis donio je spoznaju da je novi singl „Hajde ljubav dođi“ hit ‘jedan kroz jedan’ koji nimalo ne zaostaje za pjesmom „Prokleta ljubav“ koja je potom uslijedila. Ali opet, ono nakon toga diglo je katarzu na novi nivo.

„Sjećate se ove malene curice što je glumila u našem spotu ‘Malena’?“ pitala je Remi publiku dok su se izmjenjivali kadrovi da snimanja tog video spota na video zidu. „E pa ta mala curica zove se Leda Lovrenčić i sada više nije mala“, nastavila je. Kad je na pozornicu izašla djevojka koja je kao djevojčica 2010. bila akterica singla koji je zatvarao album „Vertigo“, Remi je rekla da će upravo ona na klavijaturama zajedno s Elementalom svirati premijerno „Malenu“. Dakako, riječ je o kćerki basiste Konrada Lovrenčića koja je svoj sinoćnji zadatak shvatila ozbiljno i profesionalno.

O emotivnosti tog trenutka možda je najbolje reći da po završetku Remi nije mogla obuzdati suze od naleta emocija. Po izlasku na drugi bis je to popratila riječima: „Jebeš ti koncert na kojem se rasplačeš“. Rekoh u tom trenutku Marku Podrugu (inače službenom biografu Elementala, op.a.) kraj sebe: „Mislim da imam naslov za report“, ali eto odustao sam od njega, jer mi se nekako iskristaliziralo u glavi da bi bilo šteta ikakvu psovku stavljati u glavni opis ovog događaja. Nagrdila bi ga, koliko god kontekst bio pozitivan.

„U duši smo junaci“ je bilo novo rulanje do ubrzanja, odnosno finalnog uzleta koji je došao uz pucanje topova s konfetama i prethodno Remijino izuvanje štikli. Dakle „Goli i bosi“ su potpuno zapalili Šalatu euforijom.

Vratim li se na onu uvodnu priču o čistoj pobjedi u nepovoljnim okolnostima upravo je ono što je sinoć Elemental učinio bilo to u ovom našem vječito prevrtljivom i nesigurnom shobusinessu. Za svoj 25 rođendan pokazali su se kao čvrsta konstanta, toponim i jedan od nositelja duha ovog grada. A Zagreb je kao i tijelo. Zagreb pamti.

Upravo je taj Zagreb sinoć dobio rođendanski tulum koji neće tako brzo i lako zaboraviti. Iako je bila u ponudi samo jedna vrsta piva.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 €

5.00 €

10.00 €

20.00 €

50.00 €

100.00 €

200.00 €

Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute