Kanadski dvojac Elsiane sinoć je u zagrebačkoj Tvornici kulture održao svoj drugi nastup u Hrvatskoj. Prvi je bio večer prije u šibenskom Azimutu gdje je okupio oko stotinjak zainteresiranih. Zagrebački koncert brojao je manju posjećenost, ali sasvim pristojnu za dobar ugođaj. Jer ipak treba uzeti u obzir da je koncertna sezona u svom vrhuncu i da je ponuda uistinu bogata ove jeseni.
Elsiane sačinjavaju pjevačica i multiintrumentalistica Elsieanne Caplette i bubnjar Stephane Sotto, a svoju ljubav prema hibridnoj glazbenoj formi u kojoj se u downtempu pretapa elektronika sa živim bubnjem i vokalom predstavili su 2007. albumom koji se upravo zvao „Hybrid“. Elsiane je trenutno u fazi promoviranja albuma „Death of the Artist“, koji definitivno donosi opštajuću zvučnu ugodu i može ga se smatrati najpopističnijim njihovim uratkom do sada, no to je naravno ona vrsta popa kojeg se počesto naziva ‘inteligentnim’ i koji u slučaju Elsiane klizi kroz ‘zvukobraze’ na tragu Sade, Kate Bush, ali i Massive Attacka iz vremena „Mezzaninea“.
Koncert su započeli nizom „Back To The Source”, „Pyronaut” i „Stable”, a ono što je bio slučaj u Tvornici kulture, vjerojatno je uobičajena pojava na njihovim nastupima, a to je da je pjevačica Elsieanne Caplette toliko duboko uživljena u izvedbe da jednostavno to hipnotički prenosi i na publiku. Ukratko, ostavit će vas skamenjenima. Famozno je koliko istovremeno unosi emocije i samokontrole u vokal. Jest da je školovana pjevačica, ali je dojam kako konstantno propituje pjevačke obrasce i traži neki vilinski ton, neki koji do sada ljudsko uho nije čulo. A upravo su njeni tihi, polufalsetni dugi zvučni izdasi nešto zbog čega nesvjesno prestajete disati kako bi ih čuli u svoj svojoj rezonantnoj tihoći, ako uopće i ta kontrastna slika ovog autora to može uopće i djelomično dočarati, u smislu kako je zvučala uživo.
Pored toga Elsieanne Caplette je i izrazito produhovljeno biće, a obzirom da je rođena i odrasla u Limi, glavnom gradu Perua, kao da je bila medij kroz koji su progovarali duhovi njenih andskih predaka. Sve je stoga imalo notu jednog glazbenog obreda koji se neprimjetno širio kroz publiku, a prenuli bi se i ‘vratili u stvarnost’ jedino onih trenutaka kad je Caplette progovarala svojim smirujućim glasom između pjesama. I taj ugođaj je bio nešto što se razvijalo kroz koncert do posljednjih pjesama „Paranoia” i „Nobody Knows”, tj. „Space Between Us” i „Nobody Will Escape” koje su izvedene na bisu nakon što je Elsieanne otkrila publici malu tajnu o bonus pjesmi na vinilnom izdanju albuma koje je bilo i sinoć u ponudi na merch štandu.
No bilo bi nepravedno ne spomenuti drugu važnu kariku tandema. Stephane Sotto koji je istovremeno kontrolirao špalir laptopa i svirao bubanj, upravo je svojim robusnim instrumentom stvarao organsku sponu između pjevačicinog glasa i kolaža već snimljene elektronske epike. Bio je to gotovo pa terapijski koncert. Ona vrsta koja ne iscrpljuje, već vam ‘puni baterije’, čineći vas lakšim i zadovoljnijim, kao što i potpuno smetnete s uma ikakvu pomisao da ste stajali i da bi vas po svoj logici možda bar trebale boljeti noge.
Svakako je riječ o sastavu koji bi i na ovim prostorima lako mogao ukrupniti posjetu svojih klupskih seansi, naravno pod uvjetom da se i njima svidjelo nastupati kod nas.