Eminem je nenajavljenim objavljivanjem svog desetog albuma ‘Kamikaze’, čija je naslovnica maštoviti hommage albumu ‘Licence To Ill’, prvijencu Beastie Boysa, potvrdio da je i dalje jedan od najvažnijih aktera hip hop scene.
Kao prvo, Eminem je ostao na svom terenu. Nije ušao u popularne trap sheme. Okej, možda je okrznuo u „Not Alike“ s Royce Da 5’9, ali kao što i samo ime pjesmeukazuje, tu ima dobre doze njegove poznate dvoznačnosti. Udario je dakle snažno, sirovo i surovo na ogoljenim i minimalističkim ritmovima s rafalnim flowom, kao da je kojim slučajem progutao mitraljez. Već na uvodnoj „The Ringer“ se pitate gdje uspijeva uopće udahnuti, dok naredna „Greatest“ u opako sinkopiranom, i možda najbrže izgovorenom refrenu svih vremena, oduševljava njegovom vještinom da iz naizgled nekomercijalne vratolomije složi refren kojeg ne možete izbaciti iz glave. U prvom dijelu albuma gotovo je i birao goste koji vokalno ‘mitraljiraju’ i zabijaju se u zacrtane mete, pored spomenutog Royca, tu je još i Joyner Lucas. Prvi, uvjetno kazano, komercijni iskorak dolazi tek sa sedmom po redu „Stepping Stone“, ali je i ona samo izolirani slučaj na albumu.
Kao drugo, možda se očekivalo da će „Kamikaze“ udariti po, za inspiraciju zahvalnom, Donaldu Trumpu i društveno-socijalnim prilikama Amerike, ali to bi značilo da Eminem vozi kolotrazima koje je tako duboko ucrtao Childis Gambino u ovoj godini, ili se pak inatiti s još jednim u nizu „Revival“ albumom koji je 2017. dočekan na nož od kritike, ali ne i od publike. No, Eminem se odlučio poput kamikaze obrušiti na sve ono što mu na američkoj sceni ide na živce. A malo je toga što mu ne ide na živce. Kritičari posebno. Na njih je iskipao hrpu svog zajedljivog napalma zbog prethodnog albuma „Revival“. Surovo osvetoljubiv do te mjere da ništa nije ni pokušao umotati u neku ironično-humoristično ruho. S „Kamikaze“ se dakle vratio na put na kojem je bio s albumom „Marshall Mathers LP 2“ iz 2013. godine. Satro kritikama i kolege kao što su Drake, Mingos, Tyler, the Creator… ima ih još. Nabio im je na nos da su nemušti reperi kojima ghost writeri pišu tekstove, a to je bila i ostala jedna od najvećih uvreda u hip-hop svijetu. Bio je i ostao fake ako ti netko drugi piše tekstove.
Kao treće, jest da se čini kao ‘posljednji Mohikanac’ koji u tom svijetu pljuje po auto-tune efektu, ali je nedvojbeno i ‘posljednji Mohikanac hop-hopa’ kojemu taj efekt ne treba i koji je u stanju od svojih vokalnih reperskih dionica u stanju složiti prava mala harmonijska remek djela. „Kamikaze“ je dokaz da bi Eminem to mogao učini i ‘na suho’ bez podloge ritma, jer je ujedno on najupečatljiviji ritam tog albuma. Sveo je dakle sve na temeljne, i već možda zaboravljene, vrijednosti hip-hopa. I to se dolazi na četvrto.
A četvrto je da hommage Beastie Boysima kao pionirima žanra tu nije nikakva poza. „Licence To Ill“ nije nikakva slučajnost pogodna samo kao vizualna matrica. Na tom legendarnom albumu je sadržana iskonska nit probojne snage združenog ritma i rime na kojoj su te davne 1986. Mike D, Adam Yauch i Adam Horovitz s producentom Rickom Rubinom posegnuli čak i za brutalnošću Slayera kako bi udarili jasne smjernice jedne potpuno nove glazbene filozofije koje je prije svega nosila u sebi poriv da se bez ustručavanja i autocenzure koriste sva raspoloživa sredstva. Danas je hip-hop postao američki mainstream, samim time mnogi se i hvataju mainstream pravila i ‘udaraju u rukavicama’. Eminem se ovim album pojavio kao ulični borac koji udara direktno i bez rukavica. Pa sad, jest da o njemu puno govori to ako se kao neprikosnoveni kralj hip-hopa iz prvog desetljeća XXI stoljeća danas doima kao brutalni underground lik na današnjoj sceni, ali to govori puno i o samoj sceni kojoj očigledno nedostaje to da je iz samoljublja i slavoljublja treba povremeno uzdrmati neka kamikaza. Dobro je da je ta kamikaza upravo Eminem.
Ocjena: 8/10
(Aftermath Records, 2018.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
