Posljednje, deseto po redu, izdanje festivala Garden u gotovo netaknutoj tišnjanskoj oazi opravdalo je svoj ovogodišnji slogan s premisom odlaska s praskom, dovevši preko dvije stotine imena u samo osam dana na lokaciju u kojoj se njegovala vizija dobre energije i terapeutske glazbe.
Epska je desetka nekako najimpozantnija brojka s finom sugestijom monumentalnog ciklusa kada se radi o godišnjim ritualima, a The Garden Festival u tišnjanskoj oazi desetljeće je bio ritualni prošireni intimni party ljubitelja ‘duboke’ elektronike. Avaj, epu došao je kraj: dolazi smjena nekih novih partijanera. Nadajmo se ne i razvratnih Ultraša koji su po treći put okupirali Split tek dva dana po završetku intimnog The Gardena koji je otišao s velikim praskom i najavio Love International – novu ljubavnu priču elektronike, Tisnog i Britanaca.
Osam dana ležernosti i miroljubivosti u užegloj je prvosrpanjskoj noći otvorio miljenik hrvatskih ljubitelja elektronike – Bonobo. Nakon spektakularnih nastupa na sličnim festivalima Outlook i Dimensions u Puli, DJ se ponovno vraća u Dalmaciju gdje u pirovačkom Barbarella’su downtempo elektroničkim setom zavodi clubbing generaciju. Gusto strukturirane i atmosferične dionice DJ-ja koji tek u novije vrijeme uživa zasluženi prestiž daju onaj željeni impuls idiličnom festivalu isprepletenih zvukova iz mikseta neočekivane topline.
Plesni impuls uz mlade uzdanice poput britanskoga DJ Dauwda Britance i nekolicinu domaćih držali su budnima do prvih, odmah snažnih zraka srpanjskoga sunca da bi se sve vratilo u epicentar događanja tijekom dana – Tisno. Romantični gradić prije zalaska prošarala bi polugola tjelesa pomalo uniformiranih, hipsterskih mladića i djevojaka koji se nisu ustručavali pokazati malo više kože, iako ne pretjerujući kao danas već viralna ‘Ultra’ mlada dama. Urešeni šarenim motivima i uzorcima, okićeni sjajnim dodacima, Britanci su, jel’te, dominantna demografija, kao i na ostalim ovdje stacioniranim festivalima, ne treptajući za iskeširanim kunama punili lokalne blagajne ugostiteljskih objekata i uslužnih radnji. Čak je i (nama) preskupi standard hrane i pića na lokaciji festivala oduševljavao mlade Otočane na odmoru u Vrtu finog zvuka i jeftinoga provoda.
No, unatoč jasnom fokusu organizatora na publiku i naznakama kulturnog imperijalizma iliti britanske neo-kolonizacije zadnjeg vala nemehaniziranog i koliko-toliko očuvanog Balkana, britanski se tip naposljetku odnosi s poštovanjem prema dinarskome i bodulskome tipu. Njemu, naposljetku, odrađuje marketinšku uslugu i uplaćuje pozamašnu svotu u rasprodanom mjestašcu pored Šibenika. Prvi u nizu ljetnih slavlja glazbe na skrovitoj lokaciji pred malim Tisnom, The Garden poštuje izvorne ideje, ne postavši ni u kom trenutku gramzivim ili lakomim projektom: kontroliranu i brojčano ograničenu publiku nije tendirao povećati, čuvajući tako intimnost i neposrednost doživljaja. Atmosfera stoga neprestano odiše sigurnošću i ugodom, kao nepropisanim imperativima uz punoću i voluminoznost titrave i treperave glazbe što gotovo je neprestano pulsirala osam dana među rasplesanim krošnjama borova i poigravala se na površini čistog, neokaljanog mora. Etos organizatora ogleda se u poštivanju prirodne infrastrukture, ali i one tišnjanske, kojoj i sami već desetljeće pripadaju.
U trenutku dolaska organizatora Nicka Colgana i Davea Harveyja u pitoreskno Tisno, The Garden je bio najsvježiji festivalski tip u Dalmaciji, da bi deset godina kasnije glazbena industrija neumorno producirala nove, nerijetko i nakaradne, varijante predimenzioniranih brojki. Dvojcu je ipak imperativ kanalizirati dobru energiju, pa i promicati hrvatsku kulturu i, onu isklišejiziranu u turističkim tekstovima, povijesno-geografsku baštinu, što doista i postižu izbirljivošću u dubokim vodama elektronike. Iz nje pažljivo izvlače endeme poput Nightmares on Wax kao menadžere vrhunskog iskustva u svojim eklektičnim sesijama podebljanim soul gostima, natprirodno energičnog dvojca Session Victim iz berlinskog podzemlja odakle formulaično hipnotiziraju prljavim i debelim basom usred house seta ili transcendentalnim fuzijama dua Psychemagik s pozornice na plaži odakle žanrovskim presjecima zavode duboko u noć. Noć, iako preplavljena komarcima, ipak ne donosi kraj, pa tako obojna mehaničkim svjetlima prerasta u dan gdje se na neumoljivom sunčevom svjetlu i refleksijama fragmentirane pučine po četiri sata na boat partyjima Barba Ive i Argonaughtyja kupalo u ritmičnim titrajima izvođača poput Jackmastera.
Posljednje, deseto po redu, izdanje festivala Garden u gotovo netaknutoj tišnjanskoj oazi opravdalo je svoj ovogodišnji slogan s premisom odlaska s praskom, dovevši preko dvije stotine imena u samo osam dana na lokaciju u kojoj se njegovala vizija dobre energije i terapeutske glazbe. Iako će neki kritičari spočitati oštru žanrovsku profiliranost i nužnost eklekticizma, The Garden Festival upravo ne odmicanjem od početnih postavki opravdava svoj uspjeh i jedinstvenost, ne povodivši se lakomo za statistikama, nego vodeći se impulsom debeloga basa za odabrane i one koji ga odabiru.