Elektronički bangeri nošeni moćnim zvukom bariton saksofona prodrmali su Klub studenata elektrotehnike potvrđujući da danas najuzbudljivija glazba dolazi iz hrabrih crossover kombinacija.
Kad sam u prosincu slagao svoj izbor za sudjelovanje u popisu najboljih regionalnih izdanja prošle godine, nisam imao mnogo dvojbi oko albuma koji ću staviti na vrh liste. Slovenski Etceteral svojom je drugom pločom “Rhizome” koju je izdao tak:til, eksperimentalni ogranak world music etikete Glitterbeat Records pokazao da i u ovom dijelu Europe ima odvažnih igrača koji znaju spojiti tvrdu elektroniku i jazz improvizaciju kako to čine razvikani izdanci londonske scene poput The Comet Is Coming. U usporednoj recenziji novih izdanja oba spomenuta benda napisao sam da “za razliku od ‘Hyper-Dimensional Expansion Beam’, album slovenskog trija zvuči odvažno i izazovno, ne ustručavajući se od ulazaka u eksperimentalnije forme i avangardu s jedne strane, ali i u žešće čekičarenje.”
Na koncu recenzije napisao sam kako navijamo za zagrebačku promociju “Rhizomea”, a sinoć smo je napokon dobili u sklopu onoga što je KSET nazvao svojim “slovenskim tjednom”. Tome bi se mogao dodati i epitet “eksperimentalni” budući da trolist bendova koji su unutar četiri dana zauzeli pozornicu studentskoga kluba čine još i začudni etno vračevi Širom te uvrnuti Svojat koji će večeras razdrmati posjetitelje. Činjenica jest da bismo zapravo i cijeli siječanj mogli proglasiti “slovenskim mjesecom” u Zagrebu, budući da nas još u Močvari očekuju i Haiku Garden, jedni od prvaka ljubljanske indie scene, te nasilni The Canyon Observer koji ponovno zauzimaju KSET. Sve to govori da je glazbena kreativnost kod susjeda uzavrela i postala jednom od najatraktivnijih poprišta odvažnog muziciranja.
Etceteral je zauzeo mjesto na pozornici u 21:30 i odmah odvalio “Meadow Sage”, jedan od udarnih singlova koji ujedno i otvara njihov novi album. Odmah je postao očit nesrazmjer snage zvuka i broja ljudi na stageu, budući da u bendu sviraju samo bubnjar Marek Fakuč i maestro Boštjan Simon na glomaznom bariton saksofonu i slojevima elektronike koje izlaze kroz sekvencere i ostalu opremu s dugmadi kojoj vjerojatno ne bih znao pogoditi ime ni da je stavite pred mene. Kao treći član benda pridružuje im se Lina Rica koja je zadužena za vizualni aspekt koncerta, a koji se sastoji od apstraktnih projekcija koje plešu u ritmu muzike na platnu iza glazbenika. Ona nam je, čini se, mahnula na kraju koncerta putem videolinka.
Moćna je to sinoć izvedba bila za pretežno mladu, kužersku publiku koja se okupila u Unskoj. Kao eventualni vrhunac nastupa moglo bi se izdvojiti razornu “Rome Burns” koja je koncert na nekoliko minuta pretvorila u mračni techno party i još jednom dokazala da u današnje vrijeme najbolji koncertni trenuci dolaze iz nekih hrabrih crossover kombinacija, a ne iz ustajalih žanrova koji sve više tonu u nezanimljivost.
Etceteral je sinoć pokazao da je uživo jednako potentan sonični bombarder kao njegovi ovdašnji kolege ABOP, a pridodamo li njima i Chui koji je na berlinskoj polovici svoje hvaljene lanjske ploče također zašao na teritorij elektronike – za dvanaest dana se u Petom kupeu možete uvjeriti kako to zvuči uživo – te osvjedočene projekte poput Kozmodruma, imamo temelje za kvalitetno grananje hibridnih elektroničkih uzbuđenja na sceni. Da imam gitaru, prodao bih je i kupio ono nešto s dugmićima.