Neke stvari jednostavno treba prerasti, pomislih probudivši se i gledajuć’ svoje donedavno nepoderane traperice. Jel’ pisanje o bendovima čiji su članovi deset godina mlađi od tebe blesavo? Ne znam, ali spoticanje preko panja dok intervjuiraš bubnjara jednog benda zasigurno jest. Barem je pivo ostalo čitavo, kad već traperice i moje dostojanstvo nisu.
Mjesto radnje: Močvara. Znate, tam’ na nasipu.
Vrijeme radnje: dok mi je ponos bio relativno netaknut.
Europavox Festival okupio je neka zanimljiva imena s misijom da predstavi kvalitetne i suvremene europske glazbene tendencije. Da ne duljim, misija im je uspješno prošla. Barem sinoć. Počelo je sa šačicom entuzijasta, završilo je s mahnitom ruljom. Priču počinju francuski MNNQNS svojim mračnim, hladnim post-punkom koji je na momente podsjećao na Horrorse u najboljem izdanju. Kad sam to spomenuo frontmenu, koji se na pozornici klati i kreće kao Julian Casablancas, zahvalio mi je. Snažna ritam sekcija, britke gitare i povremeni izleti u psihodeliju i krautrock poslužili su kao sasvim solidna uvertira u ludilo koje nas je čekalo. Pjevač se obraća publici, ali nije pretenciozan niti pompozan; to će poslužiti kao svojevrsni lajtmotiv večeri.
Austrijski DIVES iznimno je simpatičan i radiofoničan bend čije pjesme obiluju sjajnim refrenima i pamtljivim gitarskim hookovima koji na momente bacaju na kultne The Feelies. Ekipa se polako okupljala, a djevojke iz benda svojom svirkom su me vratile u neku raniju mladost (ne brinite, ne mislim postati nostalgičan). Što smo ono rekli da je lajtmotiv? Nepretencioznost. DIVES to svakako predstavljaju svojom direktnom, prozračnom i iskrenom svirkom.
Na scenu stupa Vizelj, bend kojem ovo nije prvi put u Zagrebu, što se itekako osjetilo. Ovom se bendu često prilijepi ona iritantna i lijena etiketa „grupe čija se muzika ne može smjestiti u jednu ladicu“. Ajmo onda ovako, ako svaki grad ima svoj zvuk, onda je ovaj mladi bend definitivno i nepogrešivo Beograd. Stav je svakako pankerski (inače su veliki štovatelji lika i djela Satana Panonskog), a pristup muzici je svakako eklektičan.
„Mi smo Severina, a ovo je naš kućni video“ (ili tako nešto), u jednom trenutku viče basist. Nisam siguran što je točno time implicirao, ali publika se raspametila. Cijela Močvara skače, a u jednom trenutku dolazi i do šutke u kojoj se i sam zateknem s frontmenom iz MNNQNS. Na početku sam pisao o stvarima koje valja prerasti. Biti u pogu u tridesetima je nešto što nikome ne treba. Vizelj je iznimno živahan bend zarazne energije čija je plesna inačica indie rocka iznimno prijemčiva. Bend svakako spada u jače uzdanice nove beogradske scena, a Zagrebu su, čini se, već jako prirasli srcu. Ljubav je, čini se, uzajamna.
Spletom čudnih okolnosti koncert Shamea gledam s pozornice s Felixom i Gregom iz benda MMNQNS. Shame je ozbiljan bend. Shame je iznimno ozbiljan bend čija je koncert najsporiji napadaj panike koji ćete doživjeti. Iggy Pop je prije koju godinu rekao da je Iceage jedini opasni bend na svijetu trenutno. U tu kategoriju spadaju Shame i njihovi generacijski i stilski kolege Squid, Viagra Boys i Idles. Neurotični post-punk s elementima Televisiona, što ti se ima ne sviđati?
Od prvog takta uspostavljaju kontrolu nad frenetičnom, gladnom publikom. Frontmen Charlie Steen pljuje svoje stihove poput psihotičnog uličnog proroka, klatari se pozornicom i skače s pozornice. Shame je iznimno motoričan bend, savršeno utegnute i precizne ritam sekcije, reskih i bučnih gitara i očajničkih stihova. Otvaraju, mislim, s „Fingers of Steel“, pjesmom koja se polako gradi prije nego li se detonira. Nešto kao i čitav njihov koncert, zapravo; kao da vam zebnja želi iskočiti iz prsa. Muzika je neurotična, a publika postaje sve razuzdanija.
Prilikom kulminacije pjesme „Snow Day“ Josh, basist koji je cijeli koncert mahnito trčao amo-tamo, pokušava izvesti salto unazad. Ne polazi mu to za rukom. Pjesma dolazi do svoje kulminacije i čini mi se da nastaju pukotine u stvarnosti ili u najmanju ruku u zidovima kluba, gotovo je, svi ćemo pomrijeti. Charlie na pjesmama s ovogodišnjeg sjajnog „Food for Worms“ radi nešto nevjerojatno: on pjeva. Ne viče, ne proklamira, on, pobogu, pjeva. I dobro mu ide.
Koncert, za razliku od svijeta, završava praskom, a ne jecajem, a publika je u stanju potpune groznice. Ja izlazim s Gregom, pričamo, oduševljeni smo i odjednom se pod zaleti na mene. Pivo ostaje čitavo, Greg me podiže, smije mi se. Svako toliko ponovi se ona dobra, stara: rock & roll je umro. Ne znam jel’ je, ali nije ni bitno. Dok god postoje bendovi poput Shamea, imat će smisla dolaziti na koncerte i pisati o tim vražjim, mlađim i talentiranijim mladim ljudima.
Ekipa u Močvari se razilazi, frend me pita idemo li dalje piti u neku trgovinu ploča. Čini mi se kao dobra ideja, ali onda pogledam svoje krvavo koljeno i zovem taksi. Tko ono kaže da je rock & roll mrtav?
Saznajte više:
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
