Za početak, moram priznati kako me deveto izdanje iz arhivske serije posvećene elektronskoj glazbi bivše nam države donekle iznenadilo. Naime, kada mi je Igor Mihovilović, jedan od selektora ove kompilacije, poslao ploču za recenziju, bio sam u nekoj gužvi pa sam bacio tek letimičan pogled i ostao zbunjen izborom uvrštenih izvođača.
S jedne strane, dio bendova mi je djelovao prilično ili sasvim nepoznato iako se volim dičiti dobrim poznavanjem jugoslavenske underground scene, a s druge mi, barem na prvu, nije bilo jasno što među ‘elektroničarima’ rade SexA, Satan Panonski i Trobecove krušne peći. Pomnijim proučavanjem stvari su polako počele sjedati na svoje mjesto pa je, primjerice, spomenuta trojka zaista predstavljena rijetkim, možda i jedinim skladbama koje bi se mogle naći na ovakvom albumu, a i sastavi poput splitskih Tužnih Uši ili sarajevske trojke Fritz und Hans su, sudeći po kvaliteti ovdje uvrštenih pjesama, zaslužili više od onoga što su dobili.
‘Devetku’ otvaraju upravo Tužne Uši, bend o kojem ste već mogli čitati na našim stranicama pošto je gitarist grupe Saša Jimi Kesić prije četiri godine snimio tribute na kojem su njihove stvari pjevali vokali različitih generacija i žanrova. “Hod kroz maglu” interesantan je komad post punka, srećom ne i gothica, smješten na jednakoj udaljenosti od The Sounda, Bauhausa, suvremenika iz Mizara, čak i Jima Jarmuscha i njegovih The Del-Byzanteensa.
“Cvijeće” Sexe, kao uostalom i “Aulaida” Trobeca, demonstriraju svu eklektičnost i ‘anything goes’ pristup zagrebačkih bendova čiji se izričaj najčešće povezivao s noiseom, no waveom ili eksperimentalnim post-punkom, premda je i kod jednih i kod drugih elektronika samo segment kompleksne, pomalo i uznemirujuće zvučne slike. Još veći upitnik iznad glave mnogima će zakucati Satanov “Posljednji dinosaur umire” – ultimativni shock punker ovih prostora ovdje je složio bučni i kaotični kolaž sastavljen od dehumanizirajućih urlika, tape manipulacija, industriala i art terorizma, kolaž koji ga je gotovo pa smjestio u društvo Cabaret Voltairea, Throbbing Gristle ili Suicidea.
Općenito, većina aktera ovog izdanja naglašeno je eksperimentalna, što se u slučaju osječkog glazbenika Gorana Lišnjića aka Nowy Lefa nije pokazalo kao najsretnije rješenje jer je njegov spoj sintesajzera, zvukova skinutih i prikupljenih s VHS i audio kazeta te spoken worda “Financial Capital. Fear of Silence” ipak puno interesantniji ‘na papiru’. Isto se manje-više može reći i za Marija Marzidovšeka čiji je tek nešto više od dvije minute dugački “Elektrizität VI” u ideji intrigantna lo-fi noise/industrial/musique concrète vježba koju, međutim, po njezinu završetku nisam imao ni volje ni potrebe ponovno pustiti.
Mariborski Abbildungen Variete svakako imaju jednu od osebujnijih biografija među ovdje uvrštenim bendovima, sastavljenu od nastupa/performansa po crkvama i prostorima naizgled nespojivim s koncertnim aktivnostima, dok bi srodnike njihovog “Republikanskog marša” valjalo potražiti u radovima krautrock manijaka poput Neu! i Cluster, sunarodnjaka im iz Laibacha te srednje faze osječkog Rodericka. Da se Maribor u osamdesetima mogao pohvaliti vrlo raznovrsnom i opičenom alternativnom scenom dokazuje i Masaker, bend koji je imao nekoliko zapaženih svirki po zapadnoj Europi, ponajprije u Kőlnu i Amsterdamu, kao i na YURM-u i Novi Rock festivalu. Usprkos tome, nikada nisu dobacili do debitantskog albuma pa je “Dol z Bando”, koju je najlakše opisati kao brutalan industrial punk napad na uši, izvučena s demo kazete.
Splitska alter ekipa ranih devedesetih (Zidar Betonsky, Rapa Nui, No Comment…) na “Ex Yu Electronica vol. IX” stiže u svojoj embrionalnoj, proto fazi, točnije u obliku postave zvane RLS i instrumentala “Holokaust” kojeg je Nikola Radman kasnije prenio u svoj idući sastav Rumplstinski. Riječ je o jednom od vrhunaca ovog izdanja koje me također asociralo na krautrock, preciznije na spomenuti Neu!, supergrupu Harmonia i Ash Ra Tempel gitarističkog čarobnjaka Manuela Göttschinga.
Čitavu priču zaokružuje sarajevski ne duet, već trio Fritz und Hans čija je ultra raritetna “Luda kutija” spašena zahvaljujući legendarnom Zdeni Franjiću koji je odnekud iskopao davno mu poslanu demo snimku i pretvorio je u četiri pjesme dugo izdanje “Die Neue Eksotische Tanzmuzik”. “Luda kutija” je od tih pjesama i daleko najbolja, melodični minimalizam blizak njemačkim izvođačima prve polovice osamdesetih kao što su bili D.A.F. ili Der Plan.
Trebalo bi na kraju spomenuti i četvorku najzaslužniju za ozbiljan i opsežan diggerski rad, ali i remasteriranje, možda bolje rečeno restauriranje ovih snimaka. Uz već navedenog Mihovilovića tu je i neizbježni Višeslav Laboš, muzikolog i glazbeni urednik Petar Pečur te Dušan Hedl iz Maribora, između ostalog zaslužan za pokretanje prve nezavisne umjetničke galerije Galeria 88, izdavačke kuće Front Rock i kultnog Subkulturnog azila. Nadam se da su već krenuli s pripremama i za jubilarno deseto prisjećanje na jugoslavensku elektro povijest.
Ocjena: 8/10
(Monofonika / Subkulturni Azil, 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
