‘Fanzini s Marsa’ jedan je od deset dokumentarnih filmova u regionalnoj konkurenciji novog izdanja DORF festivala čiji je početni, vinkovački dio održan prije dva vikenda, a sada se, ususret proljeću, seli po drugi put u Rijeku gdje će od 15. do 18. ožujka predstaviti filmotvorine iz cijeloga svijeta.
Kratkometražni dokumentarac srpskog redatelja Siniše Dugonjića problematizira srpsku (i jugoslavensku) scenu, odnosno fenomen fanzina na ovom području europske periferije gdje se osamdesetih i devedesetih artikulira bunt prema establishmentima onih koji su zbog njega bili marginalizirani i samim time ušutkivani. Glazbeno je podzemlje bujalo, javila se epidemija bendova s ciljem afirmacije svojih položaja na glazbenoj, ali i društvenoj sceni. Dakako, uz skromnije komunikacijske kanale, bez interneta kao današnje medijske dominante, fanzini iliti fanovski magazini, bili su djela ujedno stvaratelja i slušatelja ujedinjenih upravo fanzinskom formom u proto-internetsku društvenu mrežu koja je svojim objektom i oružjem informirala, ali i agitirala svoje ciljne skupine kojih je bilo jednako koliko i samih fanzina različith temata. Pritom je punk fanzinaštvo bilo najaktivnijeg i najraširenijeg djelovanja, a sam je proizvod ove underground kulture godinama predstavljao sinesteziju različitih protestnih umjetosti.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=9FePGkOu7b4[/youtube]
U filmu povijesno-fenomenološki pregled daju direktni akteri poput srpskog „punk-gurua“ Ivana Glišića, današnji intelektualci i zino-nostalgičari Danilo Milošev Wostok, Bogdan Milošev Boća, Nandor Ljubanović, Ivan Velisavljević, Vasa Radovanović i Uroš Smiljanić ističući važnost same forme i gerilskog stvaranja ovog fizičkog medija kojim se doista oblikovao individualni i grupni, a samim time i underground/glazbeni anti-establišmenski identitet unutar političkih granica sustava koji sam sebi odbrojava.
Dinamičnom izmjenom govornika, odnosno analitičara i teoretičara, film je doista lišen prezentacijske konvencije davanja klasičnog povijesnog razdoblja nekog fenomena, pa se tako „Fanzini s Marsa“ uz najbolju ekonomiju vremena i teksta doista hvataju u koštac s fenomenom. Zadiru u srž fenomena koji u navedenom razdoblju nije bio isključivo srpski ili jugoslavenski specifikum, već simptom europskog politikanstva osamdesetih manifestiran u lako dostupnoj i kreativnoj, pomalo tendenciozno frankenštanskovoj koalž-formi (svojim načinom nastanka). Ona je diskursom i ideologijom doista bila refleksija samih underground scena, kojima je, prema riječima jednog od govornika, naposljetku i vizualno ličila.
Naposljetku, ovaj polusatni dokumentarni film vrijedan je dokument značajnog segmenta alternativnih umjetnosti i izraza posljednjih desetljeća 20.st. doista vrijedan gledanja koji čistu odličnu ocjenu, nažalost, ne može dobiti prvenstveno zbog očite i nagle montaže te integriranih podnaslova koji vape za lekturom.
U petak, 16. ožujka film će biti projiciran u riječkom kultnom Palachu, a predstavit će ga sam autor filma Siniša Dugonjić.
Ocjena: 9/10
(Satibara, 2011)