‘Želim biti uhićena’, improvizirano je sinoć u šali repala Cris Botarelli, multiinstrumentalistica i druga pjevačica brazilskog sastava Far From Alaska, pred kraj koncerta u KSET-u. Bio je to jasan znak da je do članova spomenutog rock kvarteta iz Sao Paula došao glas o policijskim racijama u tom zagrebačkom klubu.
No do racije dakako nije došlo, a po svoj prilici ne bi trebalo ni u budućnosti. Betonski krov, koji je prošle sezone znao proizvoditi neugodne rezonance na nekim koncertima, obložen je s akustičnim upijačima zvuka, a to se itekako čulo i sinoć već po izlasku benda Far From Alaska na pozornicu. Ukratko, zvuk nikad nije bio bolji. Nisam ni sam vjerovao svojim ušima. Podigao sam pogled prema stropu i dakako uočio i zašto kad sam primijetio brojne akustične obloge.
Ni klub nije bio pun. Pobrojao sam nas ravno 25 u publici, ne računjaići par fotografa i jednog člana benda izvan pozornice koji je obavljao posao cijelog crewa. A koncert je bio apsolutna bomba. Far From Alaska su odlično uigran bend. Bez greške pokrivaju područje od RATM rap metala, preko bluesa, do maštovitih elektropop vratolomija, dok vas vokalna snaga i osjećaj za pjesme, prvenstveno glavne pjevačice Emmily Bareto, i često združene sa spomenutom Cris Botarelli, figurativno izuva iz cipela.
Gušt je slušati i gledati Far From Alaska i kao pulsirajuću i neubuzdanu cjelinu, kao i svakog člana posebno. Bareto je često uskakala pred pult s brojnim elektroničkim napravama svoje kolegice Botarelli, a ova je pak pored toga svirala slide gitaru i bas gitaru, ovisno o potrebi i uza sve sa slomljenim prstom na desnoj ruci koji joj je bio imobiliziran.
Muški dio benda također besprijekoran, tj. bubnjar ‘ubojica’ Lauro Kirsch i suhonjavi Rafael Brasil s rozim Gibson SG-ijem i okružen brdom pedala bio je ‘doktor za gitaru’ koji kao da je išao na praksu kod Toma Morella i Omara Rodrigueza-Lopeza, dakle RATM odvaljivanje u kombinaciji s ‘kozmologijom’ The Mars Volta (ili At The Drive-In, kako vam drago).
O količini maštovitosti i dakako respekta prema legendama u prilog je išla i potpuno prearanžirana verzija pjesme „Iron Lion Zion“ Boba Marleya, ujedno i jedina obrada odsvirana na koncertu, za koju je Botarelli rekla kako im nije običaj raditi obrade, ali kad su se već odlučili, da to svakako mora biti Marleyeva pjesma. „Iron Lion Zion“ je dakako pronašla svoje mjestu na set listi među pjesmama s novog, prošlogodišnjeg albuma „Unlikely“, čiji nazivi isprva podsjećaju na šaljivi pristup svima nama dobro znanog Sarajlije Lake. No daleko da „Flamingo“, „Pizza“, „Pig“, „Cobra“ i ine zvuče kao da su neozbiljno sklepane. Dapače, nas 25 prisutnih je svaku od njih pozdravljalo ovacijama i na bis time zaslužilo još dvije pjesme, unatoč neporavdanom, ali prevladanom strahu od eventualne policijske racije. Jer bilo je dobro, ‘pa nek’ voda nosi sve’, ako do toga dođe.
Jest da je koncert bio usred tjedna, ali ipak je šteta što ovako izvrsni Far From Alaska nisu izmamili izlazak većeg broja publike, bar dok ovdje u Europi imamo sreće da su načas i ‘far from Brasil’.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
