UNICEF-ov ambasador dobre volje, Femi Kuti, u sklopu europske turneje ‘Politics Don Expose Them’, ponovno je posjetio Zagreb i u pratnji svog velikog benda i plesačica održao odličan show.
Stara poslovica prema kojoj jabuka ne pada daleko od stabla u glazbenom se svijetu nije pokazala baš točnom. Potomci nekih od najvećih autora i muzičara svih vremena najčešće su zbog svog obiteljskog stabla dobivali prilike i medijsku pozornost o kakvima su njihovi suvremenici mogli samo sanjati, no ubrzo bi postalo jasno da je prezime ujedno i jedino što su naslijedili od slavnih staraca. Iznimaka je naravno bilo, ali za svakog Jeffa Buckleya ili Noru Jones dobili smo Juliana i Seana Ono Lennona ili hordu sinova Boba Marleya, o abominacijama poput Wilson Phillips da i ne govorimo.
Među te iznimke svakako valja uvrstiti i sinoćnjeg gosta zagrebačkog Boogalooa Femija Kutija koji je, određenim razlikama unatoč, nastavio točno tamo gdje je stao njegov legendarni otac Fela. Femijev prateći sastav The Positive Force do te mjere nalikuje Felinim bendovima Afrika 70 i Egypt 80 da ga se stvarno može smatrati njihovom inkarnacijom, ništa manje od onog čije je vođenje poslije Feline smrti preuzeo njegov najmlađi sin Seun.
Tu ćemo kombinaciju uskoro moći pogledati na INmusicu, no ovo što smo u srijedu slušali i gledali bilo je bitno impresivnije. Prvi i najvažniji sastojak je konstantni, nezaustavljivi groove za koji imate dojam da je tu od pamtivijeka i da se svi afrobeat izvođači na njega jednostavno “prištekaju“ i krenu obogaćivati bas dionicama kakvih se ne bi posramio ni Hubert Perry, basist koji je svirao s Jamesom Brownom na mitskom koncertnom albumu iz njujorškog Apolla, puhačima koji na trenutke zvuče kao da će oduvati sve oko sebe ili za taj žanr tipičnim “call and response“ vokalima Femija i pratećih pjevačica. Samim time, može se zaključiti da se od klasične afrobeat formule nije pretjerano odmaknuo, ali to se može zanemariti zbog činjenice da je riječ o autoru prilično dojmljive diskografije u kojoj su čak i slabija izdanja bila barem prosječna.
Već usputni pogled na naslove pjesama, kao i na naziv aktualne turneje “Politics Don Expose Them“, jasno pokazuje da borba koju je na prijelazu šezdesetih u sedamdesete godine prošlog stoljeća započeo Fela Kuti traje i dalje, gotovo nepromijenjena, s manje-više istim negativcima i žrtvama. Taj detalj i najviše uznemiruje u čitavoj priči iako Femi, za razliku od svoga oca, barem ne mora strahovati od neprestanog uznemiravanja policije i vojnika ili zatvorom plaćati najdirektnije od svojih stihova.
Zahvaljujući tome, vjerojatno i sklonosti opijatima, Afrika 70 je na bini u jednakoj mjeri izgledala poput ratobornog plemena i sudionika kakve vudu seanse, dok dvanaest glazbenika i vokala koji su nas zabavljali u utorak djeluje, kako im i samo ime kaže, kao pozitivna sila dovoljno snažna da, ako već ne svijet, popravi barem rasploženje svih prisutnih i uvjeri ih da će pravda i humanost na kraju ipak pobijediti.
Većina sinoć odsviranih stvari slijedi prokušanu šprancu u kojoj se spomenuti groove usporava i ubrzava, izmjenjujući tiše dijelove s pravim eksplozijama zvuka za koju su najzaslužnija četvorica puhača, povremeno pojačana i Femijevim saksofonom. On ih predvodi poput dirigenta kojeg su obuzeli demoni, što je potvrdila i njegova košulja koja je u rekordnom roku bila u potpunosti natopljena znojem.
Jednako nabrijan odnos imao je i s publikom koju je, primjerice, naveo da čučne ili da ponavlja što god je u tom trenutku odlučio zapjevati ili povikati. Uz presjek dosadašnjeg mu opusa, čuli smo i pjesme koje će se naći na albumu “Journey Through Life“, točnije “After 24 Years“ te onu po kojoj je aktualna turneja dobila naziv i koja spada u gornji dom čitave mu karijere. Isti će se na policama dućana naći idući mjesec, a ovaj mali preview itekako je dovoljan razlog da ga željno iščekujemo.
Na početku koncerta, najavio je kako će biti naš kapetan na letu u neke neistražene, daleke krajeve. S obzirom na sve što se događa u gotovo svakom kutku našeg planeta, čini se kako ti krajevi postoje samo u mašti, što ni u kom slučaju ne znači da trebamo prestati tragati za njima. Ili što bi rekao sam Femi Kuti: “I believe I believe with time everything will be fine“.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
