Drugi dan 3. izdanja festivala Brijačnica donio je u subotu ujednačenost u posjećenosti. Skoro pa identično kao i prvog dana Boćarski dom je bio ispunjen tijekom nastupa headlinera. Najviše dok su na pozornici bili Vlatko Stefanovski Trio i Antenat, a nešto manje kad su izašli Kawasaki 3P koji su uspješno zatvorili Festival.
Odmah na početku može se izvući zaključak kako je stilska šarolikost drugog dana donijela i kvalitetniju večer od prve, ako se sagleda šira slika.
Vlatko Stefanovski i njegov trio donijeli su besprijekoran nastup, odlično balansiranim presjekom karijere u kojem se po old school obrascu još našao i prostor za bubnjarsku i bas solo točku. Vlatko je u dvije pjesme počevši od „Seir“ s njegovog istoimenog pretposljednjeg solo albuma ugostio na bubnjevima i svog sedamnaestgodišnjeg sina Jana Stefanovskog koji je svakako pokazao zavidnu sviračku vještinu i sigurnost za svoje godine, što je svakako samo dokaz kako se glazbena dinastija Stefanovski nastavlja i u novom koljenu.
Već na početku je Vlatko uplivao u materijal s novog albuma „Materinji jezik“ s instrumentalom „Makedonsko devojče“ da bi se nakon toga brojanje u 7/8 mjeri ustalio kao lajtmotiv koncerta na oduševljenje publike koja je najveću ekstazu doživjela u finalu s „Jovano, Jovanke“ što je možda i trebao biti službeni kraj koncerta jer Leb i sol pop klasik iz osamdesetih „Kao kakao“ s kojom se Vlatko Stefanovski Trio oprostio od publike nije polučio takvo odušeljenje.
Zagrebački Antenat predvođen furioznim pjevačem i udaraljkašem Nenadom Kovačićem bio je bez pretjerivanja kruna festivala, jer je nakon Stefanovskog i njegovog trija ubrizgao plesnu dimenziju showa. Antenat koji je prije 20 godina započeo kao reggae sastav stasao je u unikatnu eksploziju ritma i dobrih vibracija. Grupa je izvela i nekoliko novih, još uvijek neobjavljenih pjesama, koje su bile inteligentno posloženi crossoveri u kojima se reggae stapa s elementima balkanskog etno prizvuka, što bi se svakako moglo pripisati tome što je Kovačić i stalni član Sevdah Takhta Sarajlije Damira Imamovića. Kao što i dodatnu dozu jazzy lucidnosti Antenatu daje i saksofon Maka Murtića, pa ako bi se ono što je Antenat sinoć ponudio rasplesavši dvoranu trebalo svesti u najkraće ‘for dummies’ objašnjenje, onda bi se to moglo nazvati i najnovijim balkanskim Manu Chao momentom. A ako najavljivani novi studijski materijal pogodi vibru & vibricu kao što se to dogodilo uživo u Boćarskom domu, Antenat bi s pravom mogli postati next big thing regionalne scene.
Kawasaki 3P su pak u jednom detalju činili drugu veliku novost festivala, u biti možda i najveću. Naime na pozornici se nije pojavio Demirel Pašalić, što je svakako donijelo i stubokom promijenjeni koncept cijelog nastupa. Može se reći da su Kawasaki 3P nakon desetljeća oprobanog set-upa s dva frontmena ušli u jednu sasvim novu fazu. Pašalićev izostanak nije komentiran, niti objašnjen s pozornice. Bend se nije ni trudio zamaskirati to što ga nema, no po izboru pjesama i tome kako je bio posložen cijeli show moglo se između redova iščitati da je nastup bez Demirela bio planiran, kao što je to bila i prilika vidjeti i čuti Tomfu u solo ulozi vođe cijele ceremonije koja je započela uz poznatu glazbenu temu iz kultnog filma „Ratnici podzemlja“.
Nije to bio onaj Tomfa koji se unazad nekoliko godina znao i prištedjeti na pozornici pred mikrofonom, sinoć je to bio Tomfa 2.0. Prvi na crti, tj. na rubu bine, dignutih šaka i neumoljivo angažiran u podizanju atmosfere cijelo vrijeme koncerta. Na osvježenoj set listi su se tako našle i neke stare pjesme koje su zamijenile Demirelove vokalne zgoditke do samog kraja, koji je kulminirao s „Puta madre“ i „Malo vas je…“, no hit „Ni da ni ne“ nije mogao biti izbjegnut i s njim se Kawasaki 3P urnebesno oprostio od publike. A sad, je li bila riječ o privremenoj Demirelovoj odsutnosti ili pak trajnoj promjeni u redovima Kawasaki 3P-a saznat će se u dogledno vrijeme, no nepobitno je da je to bio najveći novitet o kojem se pričalo među publikom koja je po završetku festivala napuštala dvoranu.
Uvodne koncerte grupa Sfumato i Slow Motion Suicide sam nažalost propustio, no zagrebački stoneri She Loves Pablo su bili na visini zadatka (ne zna se kad nisu bili) kotrljajući skladno i precizno svoje distopijske rifove, što je možda i Stefanovskog nakon njih potaknulo da prva stvar Vlatko Stefanovski Trija bude iskušavanje distorzije na crnom Les Paulu lidera sastava, tek toliko da popuni stilsko-komunikacijsku rupu između generacija, ili je pak isprovocira.
‘Dvodnevna doza nadbrijavanja’, što je i službeni moto Brijačnice, u konačnici je dakako ispoštovana. Oprobani kvaliteti i nabrijavajući noviteti našli su se u petak i subotu još jednom pod krovom Boćarskog doma u toj prvoj godišnjoj reviji regionalnog zvuka, koja je sudeći po posjećenosti, dobrodošla u svojoj formi u metropoli. Nova koncertna sezona je i službeno otvorena.
Saznaj te više: 3. Brijačnica u Boćarskom domu – kad Patribrejkersi časte
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
