Naziv programa ‘Začarana Močvara’ možda nikada nije bolje odgovarao sadržaju nego sinoć na koncertu engleskoga glazbenika Fina Greenalla, a.k.a. Finka.
Zamračenom pozornicom i setlistom sačinjenom od pjesma sa posljednja dva albuma, on je uspio postići upravo to u snježnoj noći na obali Save pun koncertni prostor Močvare uljuljkati u stanje opijenosti slatkom glazbom koje graniči s magijom.
Iako glazbeno možda nisu prvi srodnici, inzistiranje na jednovrsnom ugađaju podsjetilo je na Beckove akustične izlete na albumu “Sea Change” ili posljednjem, “Morning Phase”. Iako njegov izričaj nije revolucionarno originalan, Finku se mora priznati da su mu u stvaranju tog specifičnog ugođaja rijetki ravni.
Svjetla se praktički nisu palila i ritam nije živnuo sve dok u kasnoj fazi natupa nisu udarili u hit “Looking Too Closely” i samim tim kontrastom, pjesma je zazvučala još moćnije i upečatljivije, prometnuvši se u okosnicu cijeloga koncerta.
Brojna publika doimala se i više nego zadovoljnom cijelim iskustvom. Jamačno, neki bi radije čuli više pjesama s prethodnih albuma, a drugima bi nedostajalo više katarzičnih momenata poput spomenutog, ali bilo koji drugi pristup bi se kosio sa, čini se, pomno razrađenim pristupom građenja atmosfere kakav je Fink isplanirao i vjerojatno bi rezultirao manje dobrim koncertnim iskustvom od onoga koji smo imali priliku doživjeti.
Žedno uho još jednom se dokazalo jamcem kvalitetnog glazbenog progama,a dugo u noć, u bijelu zimsku noć, začarani zvuci Finka ostali su urezani u zagrebačku hladnu panoramu.